Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2252/06 (A. P.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2252/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-2252/06, rješavajući apelaciju Andreja Plavšića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Andreja Plavšića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci, broj Ž-469/04 od 16. juna 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Andrej Plavšić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Marinko i Radmila Plavšić, advokati iz Banjaluke, podnio je, 21. jula 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-469/04 od 16. juna 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-

468/04 od 30. septembra 2004. godine, tužena Republika Srpska, Vojska Republike Srpske, Banjaluka, obavezana je da apelantu isplati na ime naknade za topli obrok ukupan iznos od 1.176,27 KM, na ime naknade troškova prevoza ukupan iznos od 308,00KM, na ime regresa za 2001. godinu iznos od 204,00 KM, na ime manje isplaćene plate za juni 2001. godine iznos od 110,01 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos počev od 30. u mjesecu za predhodni mjesec do isplate, te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.040,00 KM

3. Povodom žalbe tužene, a po službenoj dužnosti, Okružni sud je Presudom, broj Ž-

469/04 od 16. juna 2006. godine, ukinuo prvostepenu presudu u dijelu naknade za topli obrok u ukupnom iznosu od 1.176,27 KM, naknade za prevoz za april 2002. godine u iznosu od 88,00 KM, naknade za regres za 2001. godinu u iznosu od 204,00 KM, te naknade na ime manje isplaćene plate za juni 2001. godine u iznosu od 110,01 KM, kao i u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati na navedene iznose glavnog duga, te je tužba u tom dijelu odbačena kao neblagovremena. Žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena u preostalom dijelu odluke o naknadi za prevoz za period od 1. maja 2002. godine do 31. decembra 2002. godine u ukupnom iznosu od 220,00 KM, kao i u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati na navedeni iznos glavnog duga. Okružni sud je preinačio odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u izreci prvostepene presude tako da se dosuđeni iznos na ime troškova postupka od 1.040,00 KM snižava na iznos od 124,80 KM.

4. Iz odgovora Osnovnog suda na navode iz predmetne apelacije, od 15. avgusta 2006. godine, proizilazi da je apelant protiv drugostepene Presude izjavio reviziju 19. jula 2006. godine. Navedeno je Ustavni sud provjerio i neposrednim kontaktom sa Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) kojom prilikom je utvrđeno da je apelantova revizija primljena kod Vrhovnog suda 25. oktobra 2006. godine, te da je postupak o navedenoj reviziji još uvijek u toku.

5. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije, nakon izjavljene revizije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS», broj 58/03) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija u ovom dijelu preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2252/06 (A. P.) | Sudska praksa | Aktio