Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3201/06 (H. Z.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3201/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-3201/06, rješavajući apelaciju Halide Zijadić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Halide Zijadić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-742/05 od 13. juna 2006. godine i Rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-1472/03 od 28. januara 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Halida Zijadić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Nedim Dobojlić, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 23. novembra 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-742/05 od 13. juna 2006. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1472/03 od 28. januara 2005. godine.

2. Presudom Općinskog suda II u Sarajevu, broj Pr-282/00 od 3. juna 2003. godine, Federalni zavod PIO/MIO Kantonalna administativna služba Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantici plati iznos od 6.492,90 KM na ime neisplaćenih penzija sa pripadajućim kamatama.

3. Protiv navedene Presude žalbu je podnio tuženi koju je Kantonalni sud Rješenjem, broj Gž-1472/03 od 28. januara 2005. godine, uvažio, ukinuo prvostepenu Presudu, a apelantičinu tužbu odbacio zbog stvarne nenadležnosti suda.

4. U obrazloženju Rješenja Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 7. Zakona o penzijskom invalidskom osigiuranju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o PIO) kojom je propisano da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju po propisima o upravnom postupku. Sud je naveo da je jedno od prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i pravo na isplatu utvrđenih i neisplaćenih zaostalih penzija, a koje pravo se može ostvariti u skladu sa članom

273. Zakona o upravnom postupku. Stoga je Kantonalni sud našao da je apelantica, s obzirom na član

7. Zakona o PIO, svoje pravo mogla ostvariti jedino u upravnom postupku, a pred sudom samo u izvršnom postupku, ako su za to ispunjeni uslovi iz Zakona o upravnom postupku.

5. Protiv Rješenja Kantonalnog suda apelantica je izjavila reviziju koju je Vrhovni sud Rješenjem, broj Rev-742/05 od 13. juna 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, br. 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: ZPP), koji se primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. i 2. sada važećeg ZPP („Službene novine FBiH“, br. 53/03, 73/05 i 19/06) revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM. Kako u predmetnom slučaju vrijednost spora iznosi samo 6.495,90 KM Vrhovni sud je našao da revizija nije dopuštena, te ju je odbacio primjenom odredbe člana 374. ranijeg ZPP, a u vezi sa članom 456. stav 1. sada važećeg ZPP.

6. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica navodi da je reviziju izjavila u smislu člana 237. stav 1. i 3. ZPP, te smatra da bi odluka u konkretnom predmetu bila sudska praksa za rješavanje ovakvih predmeta, a kako je to propisano stavom 3. navedenog člana. Nadalje se aplentica poziva na odluku Ustavnog suda od 22. aprila 2005. godine kojom je usvojena apelacija i poništena odluka Općinskog suda u Livnu, te odlučeno da je apelant aktivno legitimisan da u sudskom postupku zatraži naplatu doprinosa. Stoga kako je penzija iz istog osnova apelantica smatra da može u sudskom postupku tražiti isplatu penzije od PIO /MIO.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

10. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporenog Rješenja Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-742/05 od 13. juna 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Kantonalnog suda, broj Gž-1472/03 od 28. januara 2005. godine, donesena povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude.

11. S obzirom da je navedeno Rješenje Kantonalnog suda suda apelantica primila 28. marta 2005. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 23. novembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila Rješenje Kantonalnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3201/06 (H. Z.) | Sudska praksa | Aktio