Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2625/06 (Hercegovačko-Neretvanski Kanton)
Odluka donesena 10. 01. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2625/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-2625/06, rješavajući apelaciju Hercegovačko-Neretvanskog Kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko- Neretvanskog Kantona podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-481/05 od 30. maja 2006.
godine, presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-1060/04 od 24.
januara 2005. godine i presude Općinskog suda Mostar, broj P-354/04 od 7. oktobra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-Neretvanski Kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 11. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-481/05 od 30. maja 2006. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1060/04 od 24. januara 2005. godine i presude Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P- 354/04 od 7. oktobra 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-354/04 od 7. oktobra 2004. godine, poništavaju se kao nezakonita rješenja apelanta, br. 02-03/1-36-116-6/04 od 27. januara 2004. godine i 02-03-/1-36- 3011-5/03 od 30. decembra 2003. godine, i obavezuje se apelant da vrati Ahmeda Isića (u daljnjem tekstu: tužitelj) na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja spornih rješenja i da mu isplati na ime neisplaćenih plaća mjesečni iznos od 1.145,66 KM počev od januara 2004. godine, pa do povratka tužitelja na posao, sa zakonskom zateznom kamatom od dospjeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, i troškovima postupka u iznosu od 2.626,80 KM, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Odlučujući o žalbi koju je na prvostepenu presudu izjavio apelant, Kantonalni sud je presudom, broj Gž-1060/04 od 24. januara 2005. godine, žalbu djelimično uvažio, prvostepenu presudu preinačio u stavu II izreke, tako da se umjeso «pa do povratka tužitelja na posao» treba da stoji «do 9. septembra 2004. godine, kao dana zaključenja glavne rasprave». U ostalom dijelu, žalba apelanta se odbija kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.
4. Odlučujući o reviziji koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž- 1060/04 od 24. januara 2005. godine, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-481/05 od 30. maja 2006. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je tužitelj podnio tužbu radi poništenja rješenja apelanta o prestanku radnog odnosa i isplate neisplaćenih plaća od 1. januara 2004. godine, pa do donošenja presude i da u tužbi nije označio vrijednost spora ali je naknadno na pripremnom ročištu kao vrijednost mjesečnih plaća označio iznos od 1.145,66 KM koji među strankama nije bio sporan. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM, a kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM, Vrhovni sud zaključuje da revizija apelanta nije dozvoljena te je primjenom odredbe člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odbačena kao nedopuštena. Sud je istakao da nije prihvatio prijedlog apelanta, dat u reviziji, da se ista izuzetno dopusti primjenom odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, radi zauzimanja stava, jer je ocijenio da isto ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je reviziju zasnovao na odredbi člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku i smatra da je Vrhovni sud trebao u meritumu odlučiti po izjavljenoj reviziji. Također apelant ističe da je Ustavni sud u dva njihova predmeta donio suprotne odluke jer je u predmetu broj AP-2571/05 apelaciju odbacio zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, jer nisu koristili pravo na reviziju, a u drugom predmetu broj AP-910/05 kada su koristili pravo na reviziju koja je odbačena kao nedozvoljena zbog vrijednosnog kriterija, apelaciju odbacio zbog proteka roka.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Ustavni sud prvo mora utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-481/05 od 30. maja 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu revizuju apelanta. U vezi navoda apelanta da je Vrhovni sud trebao odlučiti o izjavljenoj reviziji u meritumu jer su se pozvali na odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, Ustavni sud napominje da je ovom odredbom propisano da Vrhovni sud izuzetno može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Dakle, ocjena ispunjenja ovog razloga zavisi od svakog konkretnog slučaja, a Vrhovni sud u obrazloženju odluke navodi da u konkretnom predmetu neće prihvatiti prijedlog apelanta da se revizija razmatra radi zauzimanja stava, obzirom da je ocijenio da odlučivanje po reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1060/04 od 24. januara 2005. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
10. S obzirom na to da je apelantu, 28. januara 2005. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1060//04 od 24. januara 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. septembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporavanu presudu Kantonalnog suda.
11. U vezi navoda apelanta da je Ustavni sud u dva njihova predmeta donio suprotne odluke, Ustavni sud naglašava da su u navedenim predmetima različite pravne situacije pa je i odlučenje Ustavnog suda po podnesenim apelacijama različito. Naime Ustavni sud je odlukom o dopustivosti broj AP-2571/05 od 9. februara 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelanta, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, jer je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora utvrđena na iznos od 20.000,00 KM, pa je bilo moguće podnijeti reviziju Vrhovnom sudu na presudu Kantonalnog suda. U drugom predmetu Ustavni sud je odlukom o dopustivosti, broj AP-910/05 od 15. juna 2005. godine, odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelanta, zbog proteka roka za podnošenje, jer je utvrđeno da je revizija apelanta neefektivan pravni lijek, obzirom da je odbačena kao nedozvoljena. Kako je apelantu 19. avgusta 2003. godine, uručena konačna odluka Kantonalnog suda a apelacija podnesena 4. aprila 2005. godine, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović