Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2654/06 (N. K.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2654/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-2654/06, rješavajući apelaciju Nevenke Kusmuk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nevenke Kusmuk podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj GŽ-512/04 od 12. jula 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu, broj P-315/01 od 30. jula 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nevenka Kusmuk (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pala, koju zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnijela je, 15. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj GŽ-512/04 od 12. jula 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj P-315/01 od 30. jula 2004. godine.

2. Osnovni sud se Rješenjem, broj P-315/01 od 30. jula 2004. godine, oglasio stvarno nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje u postupku i odbacio tužbu apelantice protiv tuženika Grad Istočno Sarajevo, kojeg zastupa Republičko javno pravobranilaštvo sjedište zamjenika u Palama, radi ispunjenja ugovora čija je vrijednosti spora 70.091,35 KM. Istovremeno je riješeno da se po pravosnažnosti rješenja cio spis dostavi na nadležnost Organu uprave opštine Pale, opštinskom sekretarijatu za urbanizam imovinsko pravne poslove i katastar nekretnina.

3. Rješavajući o žalbi apelantice, Okružni sud je donio Rješenje, broj GŽ-512/04 od 12. jula 2006. godine, kojim se žalba usvaja, prvostepeno rješenje preinačava tako što se sud oglašava apsolutno nenadležnim za rješavanje spora u predmetnoj pravnoj stvari, te se ukidaju sve provedene radnje u postupku i tužba odbacuje.

4. U obrazloženju pobijanog rješenja, između ostalog, navedeno je da rješavanje konkretnog spora uopće ne spada u sudsku nadležnost, te se primjenjuje član 16. Zakona o parničnom postupku. U tom smislu Okružni sud je zaključio da se «prvostepeni sud trebao oglasiti apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, a ne stvarno nenadležnim, kako je učinio u pobijanom rješenju, jer je za rješavanje ovog spora propisana nadležnost drugog organa. Navedenom odredbom nije predviđena obaveza da se predmet dostavi na postupanje organu uprave.»

5. Apelantica protiv pobijanog rješenja Okružnog suda nije izjavila reviziju, već je podnijela apelaciju Ustavnom sudu. U apelaciji navodi da je pobijanim rješenjima došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da se navedenim radnjama odstupilo od opšte obaveze poštivanja ljudskih prava iz člana 1. Evropske konvencije. U vezi sa pitanjem iscrpljivanja pravnih lijekova, apelantica je navela da nije koristila mogućnost izjavljivanja revizije Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), jer reviziju, kao vanredan pravni lijek, smatra neefikasnim s obzirom na njeno nesuspenzivno dejstvo i opštepoznatu sporost rješavanja predmeta pred Vrhovnim sudom.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova ima svrhu da omogući sudovima i drugim nadležnim organima da isprave eventualna kršenja prava, pa propuštanje propisanih rokova ili neispunjavanje drugih formalnih uslova koji se zakonom traže, onemogućava redovne sudove da pruže efektivnu zaštitu. Prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, sumnja da će ishod postupka biti pozitivan, ne oslobađa apelanta od obaveze da iskoristi dostupne pravne lijekove na zakonom propisan način (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Oosterwijck protiv Belgije, presuda od 6. novembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 37.). Osim toga, prema praksi bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, neophodno je iscrpiti sve pravne lijekove koji su ustanovljeni do najvišeg nivoa, u onoj mjeri u kojoj obraćanje višem sudu još uvijek suštinski može imati utjecaja na odluku o meritumu, a uz to treba upotrijebiti i sva procesna sredstva koja mogu spriječiti kršenje Evropske konvencije (vidi bivša Evropska komisija za ljudska prava, Austria protiv Italije, aplikacija broj 788/60, Yearbook IV, 1961. i Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146.).

8. U konkretnom slučaju, apelantica nije protiv drugostepenog rješenja izjavila reviziju, iako je to mogla učiniti. Naime, član 237. Zakona o parničnom postupku propisuje u stavu 2. da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Apelantica je pravosnažno odbačena tužba u predmetu u kojemu je vrijednost predmeta spora bila naznačena na iznos od 70.091,35 KM, što znači da je revizija u konkretnom slučaju bila dozvoljena. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je, prema Zakonu o parničnom postupku, revizija takav pravni lijek koji omogućava da se pravosnažna drugostepena odluka ispita zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, apelantica je propustila protiv osporene odluke izjaviti reviziju, koja je bila dozvoljena, a u kojoj je mogla tražiti da se pred redovnim sudom ispita primjena materijalnog prava, zbog čega Ustavni sud konstatuje da apelantica nije iscrpila sve pravne lijekove koji su mogući prema zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2654/06 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio