Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2700/06 (E. T. i dr.)
Odluka donesena 10. 01. 2008.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Troškovi postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2700/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-2700/06, rješavajući apelaciju Emira Topalovića i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Emira Topalovića, Esmira Sijamhodžića, Samira Velagića, Samira Alijagića, Zijada Džafića, Šefika Kahrića, Velage Hadžipašića, Mersuda Sefića, Tažidina Ibrahimovića, Šabana Džajića, Hafije Dedić, Ademira Džajića, Jasmina Hadžića, Tofika Ičanovića, Jadranka Šarana, Refika Bužimkića, Esada Hodžića, Emire Kabiljagić, Fahrudina Mušinovića, Emina Rekića, Hruste Sedića, Hajrudina Šabića, Senada Velagića, Amira Novkinića, Suada Badnjevića, Arifa Arnautovića, Avde Hasanovića, Sejada Muzaferovića, Amira Pašića, Sabita Sivića, Muhameda Bužimkića, Ibrahima Bećirevića, Rasima Burzića, Ekrema Bužimkića, Nedžada Husarevića, Ferida Ibrahimovića, Suvada Jogića, Bajazita Mušića, Edina Suljića, Anesa Šakanovića, Himze Šabića, Sanela Alibabića, Nedžada Halilovića, Sajida Harčevića, Arifa Jusića, Enesa Malkoča, Fuada Šabića, Anisa Sivića, Beće Jogića, Emira Halkića, Ramize Halkić, Bekira Crnkića, Amira Novkinića, Rasima Ičanovića, Fahrudina Hadžiosmanagić-Tadžića, Huseina Skenderovića, Himze Krupića, Nasihe Šehić, Nihada Muzaferovića, Sajida Harčevića, Mahmuta Kahrića, Fuada Komića, Sabahudina Nahića, Milana Stojnića, Senada Sumbuljevića, Suada Terzića, Senada Mehića, Nedžada Mehića, Huseina Velagića, Branka Bomeštara, Samira Toromanovića, Omera Tahirovića, Rajka Kovačevića, Safeta Ičanovića, Emsude Džajić, Ilfada Durakovića, Refika Nuhanovića, Nedžada Mehića, Bahrije Topčagić, Fatime Kadić, Asmira Hrnjice, Vahide Bećirević, Derviša Oraščanina, Hasana Badnjevića, Envera Bužimkića i Sulejmana Velagića podnesene protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, br. Gž-521/05 od 14. septembra 2006.
godine, Gž-1001/05 od 14. septembra 2006. godine, Gž-1003/05 od 14. septembra 2006. godine, Gž-1026/05 od 18. septembra 2006.
godine, Gž-1024/05 od 18. septembra 2006. godine, Gž-1036/05 od 18. septembra 2006. godine, Gž-290/05 od 22. septembra 2006.
godine, Gž-250/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž-1034/05 od 18.
septembra 2006. godine, Gž-1004/05 od 18. septembra 2006. godine, Gž-230/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž-248/05 od 22.
septembra 2006. godine, Gž-308/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž-298/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž-300/05 od 22.
septembra 2006. godine, Gž-229/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž- 247/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž-297/05 od 5. oktobra 2006.
godine, Gž-249/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž-217/05 od 5.
oktobra 2006. godine, Gž-299/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž- 307/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž-1134/05 od 13. oktobra 2006.
godine, Gž-1044/05 od 13. oktobra 2006. godine, 001-0-Gž-06- 000176 od 13. oktobra 2006. godine, Gž-1046/05 od 13. oktobra 2006. godine, Gž-1033/05 od 16. oktobra 2006. godine, Gž-1043/05 od 16. oktobra 2006. godine, Gž-1041/05 od 16. oktobra 2006. godine, Gž-1053/05 od 16. oktobra 2006. godine, Gž- 1031/05 od 16. oktobra 2006. godine, Gž- 1028/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1000/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1032/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-998/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž- 1040/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-660/05 od 26. oktobra 2006. godine, 001-0-Gž-06- 000175 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1030/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž- 228/05 od 26. oktobra 2006. godine; Gž-1038/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1042/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1027/05 od 30. oktobra 2006. godine, Gž-1045/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1035/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1029/05 od 30. oktobra 2006. godine, Gž-520/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-975/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1002/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-735/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1025/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1005/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1037/05 od 9. novembra 2006. godine, Gž-1039/05 od 9.
novembra 2006. godine, 001-0-Gž-06-000177 od 9. novembra 2006.
godine, Gž-999/05 od 17. oktobra 2006. godine, Gž-519/05 od 17.
oktobra 2006. godine, Gž-225/05 od 22. novembra 2006. godine, Gž- 292/05 od 22. novembra 2006. godine, Gž-245/05 od 22. novembra 2006. godine, Gž-246/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-214/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-224/05 od 13. decembra 2006.
godine, Gž-216/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-222/05 od 22.
novembra 2006. godine, Gž-312/05 od 22. novembra 2006. godine, Gž-296/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-304/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-736/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-734/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-305/05 od 8. decembra 2006.
godine, Gž-215/05 od 8. decembra 2006. godine, Gž-306/05 od 13.
decembra 2006. godine, Gž-295/05 od 8. decembra 2006. godine, Gž- 192/05 od 8. decembra 2006. godine, Gž-302/05 od 8. decembra 2006.
godine, Gž-733/05 od 5. februara 2007. godine, Gž-301/05 od 5.
februara 2007. godine, Gž-223/05 od 5. februara 2007. godine, Gž- 303/05 od 5. februara 2007. godine, Gž-232/05 od 26. januara 2007.
godine, Gž-291/05 od 5. februara 2007. godine, Gž-213/05 od 5.
februara 2007. godine, Gž-191/05 od 25. aprila 2007. godine, Gž- 293/05 od 25. aprila 2007. godine i Gž-294/05 od 23. maja 2007.
godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Emir Topalović, Esmir Sijamhodžić, Samir Velagić, Samir Alijagić, Zijad Džafić, Šefik Kahrić, Velaga Hadžipašić, Mersud Sefić, Tažidin Ibrahimović, Šaban Džajić, Hafija Dedić, Ademir Džajić, Jasmin Hadžić, Tofik Ičanović, Jadranko Šaran, Refik Bužimkić, Esad Hodžić, Emira Kabiljagić, Fahrudin Mušinović, Emin Rekić, Hruste Sedić, Hajrudin Šabić, Senad Velagić, Amir Novkinić, Suad Badnjević, Arif Arnautović, Avdo Hasanović, Sejad Muzaferović, Amir Pašić, Sabit Sivić, Muhamed Bužimkić, Ibrahim Bećirević, Rasim Burzić, Ekrem Bužimkić, Nedžad Husarević, Ferid Ibrahimović, Suvad Jogić, Bajazit Mušić, Edin Suljić, Anes Šakanović, Himzo Šabić, Sanel Alibabić, Nedžad Halilović, Sajid Harčević, Arif Jusić, Enes Malkoč, Fuad Šabić, Anis Sivić, Bećo Jogić, Emir Halkić, Ramiza Halkić, Bekir Crnkić, Amir Novkinić, Rasim Ičanović, Fahrudin Hadžiosmanagić-Tadžić, Husein Skenderović, Himzo Krupić, Nasiha Šehić, Nihad Muzaferović, Sajid Harčević, Mahmut Kahrić, Fuad Komić, Sabahudin Nahić, Milan Stojnić, Senad Sumbuljević, Suad Terzić, Senad Mehić, Nedžad Mehić, Husein Velagić, Branko Bomeštar, Samir Toromanović, Omer Tahirović, Rajko Kovačević, Safet Ičanović, Emsuda Džajić, Ilfad Duraković, Refik Nuhanović, Nedžad Mehić, Bahrija Topčagić, Fatima Kadić, Asmir Hrnjica, Vahida Bećirević, Derviš Oraščanin, Hasan Badnjević, Enver Bužimkić i Sulejman Velagić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Mirsad Tatarević, advokat iz Bosanske Krupe, podnijeli su, u periodu od 22. septembra 2006. do 14. juna 2007. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), br. Gž-521/05 od 14. septembra 2006. godine, Gž-1001/05 od 14. septembra 2006. godine, Gž-1003/05 od 14. septembra 2006. godine, Gž-1026/05 od 18. septembra 2006. godine, Gž-1024/05 od 18. septembra 2006. godine, Gž-1036/05 od 18. septembra 2006. godine, Gž-290/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž-250/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž- 1034/05 od 18. septembra 2006. godine, Gž-1004/05 od 18. septembra 2006. godine, Gž-230/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž-248/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž-308/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž-298/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž-300/05 od 22. septembra 2006. godine, Gž-229/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž-247/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž- 297/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž-249/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž-217/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž-299/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž-307/05 od 5. oktobra 2006. godine, Gž- 1134/05 od 13. oktobra 2006. godine, Gž-1044/05 od 13. oktobra 2006. godine, 001-0-Gž-06- 000176 od 13. oktobra 2006. godine, Gž-1046/05 od 13. oktobra 2006. godine, Gž-1033/05 od 16. oktobra 2006. godine, Gž-1043/05 od 16. oktobra 2006. godine, Gž- 1041/05 od 16. oktobra 2006. godine. Gž-1053/05 od 16. oktobra 2006. godine, Gž- 1031/05 od 16. oktobra 2006. godine, Gž- 1028/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1000/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1032/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-998/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž- 1040/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-660/05 od 26. oktobra 2006. godine, 001-0-Gž-06-000175 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1030/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž- 228/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1038/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1042/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1027/05 od 30. oktobra 2006. godine, Gž-1045/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1035/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1029/05 od 30. oktobra 2006. godine, Gž-520/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-975/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1002/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-735/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1025/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž-1005/05 od 26. oktobra 2006. godine, Gž- 1037/05 od 9. novembra 2006. godine, Gž-1039/05 od 9. novembra 2006. godine, 001-0-Gž-06- 000177 od 9. novembra 2006. godine, Gž-999/05 od 17. oktobra 2006. godine, Gž-519/05 od 17. oktobra 2006. godine, Gž-225/05 od 22. novembra 2006. godine, Gž-292/05 od 22. novembra 2006. godine, Gž-245/05 od 22. novembra 2006. godine, Gž-246/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž- 214/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-224/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-216/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-222/05 od 22. novembra 2006. godine, Gž-312/05 od 22. novembra 2006. godine, Gž-296/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-304/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-736/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-734/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-305/05 od 8. decembra 2006. godine, Gž-215/05 od 8. decembra 2006. godine, Gž-306/05 od 13. decembra 2006. godine, Gž-295/05 od 8. decembra 2006. godine, Gž-192/05 od 8. decembra 2006. godine, Gž-302/05 od 8. decembra 2006. godine, Gž-733/05 od 5. februara 2007. godine, Gž-301/05 od 5. februara 2007. godine, Gž-223/05 od 5. februara 2007. godine, Gž-303/05 od 5. februara 2007. godine, Gž-232/05 od 26. januara 2007. godine, Gž-291/05 od 5. februara 2007. godine, Gž-213/05 od 5. februara 2007. godine, Gž-191/05 od 25. aprila 2007. godine, Gž-293/05 od 25. aprila 2007. godine i Gž-294/05 od 23. maja 2007. godine.
2. Obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2700/06. Spojene su sljedeće apelacije: AP-2700/06, AP-2701/06, AP-2703/06, AP-2734/06, AP-2735/06, AP-2736/06, AP-2737/06, AP-2738/06, AP-2739/06, AP-2740/06, AP- 2751/06, AP-2752/06, AP-2753/06, AP-2754/06, AP-2755/06, AP-2864/06, AP-2865/06, AP- 2866/06, AP-2867/06, AP-2868/06, AP-2869/06, AP-2870/06, AP-2893/06, AP-2894/06, AP- 2895/06, AP-2896/06, AP-2945/06, AP-2946/06, AP-2947/06, AP-2948/06, AP-2949/06, AP- 2986/06, AP-2987/06, AP-2988/06, AP-2989/06, AP-2990/06, AP-2991/06, AP-2992/06, AP- 2993/06, AP-2994/06, AP-2995/06, AP-3016/06, AP-3017/06, AP-3018/06, AP-3019/06, AP- 3020/06, AP-3021/06, AP-3070/06, AP-3071/06, AP-3072/06, AP-3073/06, AP-3074/06, AP- 3097/06, AP-3098/06, AP-3099/06, AP-3169/06, AP-3170/06, AP-3282/06, AP-3283/06, AP- 3284/06, AP-3412/06, AP-3413/06, AP-3414/06, AP-3415/06, AP-3416/06, AP-3417/06, AP- 3435/06, AP-3436/06, AP-3437/06, AP-3438/06, AP-256/07, AP-257/07, AP-258/07, AP-259/07, AP-260/07, AP-261/07, AP-685/07, AP-686/07, AP-687/07, AP-688/07, AP-689/07, AP-690/07,
AP-1033/07, AP-1392/07, AP-1393/07 i AP-1758/07.
3. U izvršnom postupku apelanata, kao tražilaca izvršenja, protiv Unsko-sanskog kantona Bihać, kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja, Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 6. i 22. decembra 2004., odnosno, 6. januara 2005. godine, donio rješenja, br. I-263/04; I-151/04; I-155/04; I-2235/03; I-2187/03; I-133/04; I-10/04; I-146/04; I-25/04; I- 157/04; I-268/04; I-140/04; I-182/04; I-156/04; I-160/04; I-266/04; I-138/04; I-150/04; I-142/04; I- 28/04; I-158/04; I-180/04; I-179/04; I-167/04; I-127/04; I-175/04; I-23/04; I-161/04; I-145/04; I- 9/04; I-19/04; I-7/04; I-135/04; I-21/04; I-29/04; I-143/04; I-6/04; I-125/04; I-17/04; I-264/04; I- 139/04; I-149/04; I-5/04; I-169/04; I-27/04; I-15/04; I-265/04; I-2183/03; I-153/04; I-2234/03; I- 2189/03; I-159/04; I-137/04; I-141/04; I-129/04; I-131/04; I-267/04; I-132/04; I-14/04; I-22/04; I- 130/04; I-136/04; I-8/04; I-26/04; I-126/04; I-472/04; I-148/04; I-176/04, I-2236/03; I-2188/03; I- 174/04; I-24/04; I-178/04; I-20/04; I-154/04; I-170/04; I-2186/03; I-168/04; I-128/04; I-172/04; I- 460/04; I-12/04; I-4/04; I-152/04; I-16/04 i I-18/04, kojima je odbio kao neosnovan prigovor izvršenika i privremeno odložio izvršenje potraživanja apelanata do donošenja zakona kojim će se regulisati način izmirenja zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.
4. Apelanti su protiv navedenih rješenja podnijeli žalbe Kantonalnom sudu, tražeći da sud obaveže izvršenika da im na ime advokatskih troškova (za sastav odgovora na prigovor izvršenika u prvostepenom postupku, kao i za sastav žalbe) nadoknadi iznos od po 396,00 KM. Obzirom da su, u međuvremenu, apelanti u cjelosti namirili svoja potraživanja, obavijestili su Kantonalni sud da povlače podnesene žalbe, ostajući kod zahtjeva za naknadu troškova postupka. Kantonalni sud je osporenim rješenjima, navedenim u dispozitivu ove odluke, odbacio žalbe apelanata jer su od njih u međuvremenu odustali, a stavom 2 izreke Kantonalni sud je odbio njihove zahtjeve za isplatu troškova sastava odgovora na prigovor izvršenika u iznosu od po 132,00 KM, te obavezao izvršenika da apelantima isplati troškove sastava žalbe u iznosu od po 264,00 KM.
5. U obrazloženju pobijanih rješenja Kantonalni sud je naveo da su zahtjevi apelanata za naknadu troškova sastava odgovora na prigovor protiv rješenja o izvršenju neosnovani, s obzirom da je o tim zahtjevima trebao odlučiti prvostepeni sud koji je to propustio učiniti Imajući u vidu da apelanti nisu ni tražili donošenje dopunskog rješenja o ovome pitanju od strane prvostepenog suda, Kantonalni sud smatra da je ovakav zahtjev apelanata upućen tom sudu neosnovan.
6. Apelanti se žale da je pobijanim rješenjima Kantonalnog suda izvršena povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvenije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evorpska konvencija). Apelanti posebno ističu da je, imajući u vidu pravo stranke da se izjasni na navode protivne strane, u konkretnom slučaju odgovor na prigovor opravdana radnja, te da su, stoga, opravdani i troškovi koji su nastali sastavom odgovora na prigovor. Nadalje, apelanti ističu da nisu imali razloga da traže donošenje dopunskog rješenja od strane prvostepenog suda u pogledu naknade troškova sastava odgovora na prigovor, obzirom da su zahtjev za naknadu ukupnih troškova izvršnog postupka postavili u samom prijedlogu za izvršenje. Apelanti traže da Ustavni sud ukine pobijana rješenja, te da naloži Kantonalnom sudu da u ponovnom postupku obaveže izvršenika da im isplati troškove sastava odgovora na prigovor.
Odgovori na apelacije
7. Kantonalni sud je u odgovoru na navode apelacija istakao da su apelanti propustili da pred prvostepenim sudom utvrde opravdanost zahtjeva za naknadu troškova povodom odgovora na prigovor. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da podnošenje odgovora na prigovor predstavlja procesnu radnju koja ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo, te da propuštanjem roka od tri dana, u kojem se odgovor na prigovor može podnijeti, stranka ne gubi nikakvo pravo. Zbog toga, Kantonalni sud navedene troškove ne smatra nužnim, te, stoga, ističe da nije došlo od kršenja ustavnih prava apelanata.
8. Općinski sud je u odgovoru na navode apelacija istakao da su zahtjevi apelanata odbijeni na osnovu pravilne primjene materijalnog prava, te da, stoga, u konkretnim predmetima nema kršenja njihovih ustavnih prava.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke odluka od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava.
11. Iz apelacija proizilazi da se apelanti žale na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer smatraju da su im pobijanim odlukama neosnovano odbijeni zahtjevi za naknadu troškova povodom sastava odgovora na prigovor u izvršnom postupku. U pogledu pitanja primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda, prema kojoj se suština odgovora na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadrži u odgovoru na sljedeće pitanje: «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza». Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav
1. Evropske konvencije se smatra primjenjivim.
12. Ustavni sud ističe da se garanti člana 6. Evropske konvencije primjenjuju na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obaveza, ne isključujući faze postupka nakon presude u meritumu. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledavati kao sastavni dio postupka u cjelini i, u skladu s tim, kao dio «utvrđivanja građanskih prava i obaveza» (vidi, Evropski sud, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva presuda od 23. septembra 1997. godine, stav 25. f). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u predmetnom slučaju.
13. S obzirom da apelanti smatraju da nisu imali pravično suđenje zbog toga što je Kantonalni sud pogrešnom primjenom prava odbio priznati im troškove za sastavljanje odgovora na prigovor, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, nije zadatak ovih sudova da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), te da Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi, Ustavni sud, odluka, broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine).
14. Ustavni sud zapaža da je u pobijanim rješenjima Kantonalni sud naveo da je o zahtjevima apelanata za naknadu troškova povodom odgovora na prigovor trebao odlučiti prvostepeni sud koji je to propustio učiniti, a apelanti nisu tražili donošenje dopunske odluke, te su, stoga, ovi zahtjevi apelanata u drugostepenom postupku odbijeni kao nesnovani. Pored toga, Ustavni sud ističe da pri odlučivanju koje će parnične troškove naknaditi stranci, sud uzima u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su to troškovi kao i njihovoj visini odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti (član 387. Zakona o parničnom postupku, „Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06). Zakon se, dakle, kod određivanja osnova za udovoljavanje zahtjevu za naknadu troškova postupka, ne služi subjektivnim već objektivnim kriterijem. Ne traži se izričito da su ovi troškovi bili potrebni radi svrsishodng vođenja parnice, no očigledno je da standardni izraz «potrebni» treba dopuniti odnosno shvatiti u tom smislu. Inače bi sud bio primoran usvojiti zahtjev za naknadu i onih troškova koji su, doduše sa stajališta stranke koja ih je imala bili potrebni zato da ona vodi parnicu kako želi, ali se u odnosu na vođenje parnice nisu pokazali svrsishodni radi ostvarivanja krajnjeg objektivno prihvatljivog cilja u postupku. Nesvrsishodne troškove snosi definitivno stranka koja ih je prouzročila, pa nema prava na naknadu ni kada u parnici uspije.
15. Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud dao jasne razloge za svoju odluku o troškovima odgovora na prigovor, te stoga, smatra da u osporenim odlukama u dijelu koji se tiče naknade troškova prouzrokovanih procesnom radnjom, odgovorom na prigovor, nema ništa što bi ukazalo na proizvoljnost u primjeni propisa. Nezadovoljstvo apelanata pobijanim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelanti ne navode nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi, Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat). U konkretnom slučaju, Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazalo da su materijalno - pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanata, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani, jer apelanti nemaju «opravdan zahtjev» u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović