Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1890/06 (I. P.)

Odluka donesena 25. 01. 2008.

  • Radni odnos
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1890/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, Constance Grewe, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 25. januara 2008. godine u predmetu broj AP 1890/06, rješavajući apelaciju Indire Paunović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Indire Paunović podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-258/05 od 15. maja 2006. godine i Presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj Rs-613/03 od 7. januara 2005. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Indira Paunović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa advokat Nijaz Hadžić, podnijela je 30. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Rsž-258/05 od 15. maja 2006. godine i Presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj Rs-

613/03 od 7. januara 2005. godine.

2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

3. Općinski sud u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je Presudu broj Rs-

613/03 od 7. januara 2005. godine kojom se odbija apelanticin tužbeni zahtjev koji glasi: «Obavezuje se tuženi D.D. u mješovitom vlasništvu «Sloboda» iz Sanskog Mosta da tužiteljici isplati neisplaćene plaće u ukupnom iznosu od 4.800,00 KM, od čega za 1999. godinu iznos od 2.400,00 KM što predstavlja zbir mjesečnih plaća po 200,00 KM, i za 2000. godinu iznos od 2.400,00 KM što predstavlja zbir mjesečnih plaća po 200,00 KM, sa zateznom kamatom za svaku mjesečnu a neisplaćenu plaću do isplate, kao i troškove postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.» Općinski sud je u toku postupka utvrdio da je apelantici prestao radni odnos 22. juna 2000. godine, a da je tužbu podnijela 30. juna 2003. godine, čime su njezina potraživanja iz radnog odnosa zastarjela. Općinski sud se pozvao na odredbu člana 106. Zakona o radu koja glasi da apsolutna zastara nastupa nakon proteka roka od tri godine od nastanka potraživanja. Prema ocjeni Općinskog suda, od dana nastanka potraživanja, a to je posljednja plaća zarađena kod tuženog, prošlo je više od tri godine.

4. Protiv navedene presude apelantica je izjavila žalbu koju je Kantonalni sud Presudom broj Rsž-258/05 od 15. maja 2006. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Kantonalni sud je u obrazloženju presude naveo da je Zakon o radu lex specialis u odnosu na Zakon o obligacionim odnosima, pa je sud pravilno primijenio rokove koji su određeni ovim zakonom.

5. Apelantica osporava navedene presude, tvrdeći da su joj tim presudama povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud). Nadalje, apelantica navodi povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava iz čl. 13, 14. i 17. Evropske konvencije. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelantica žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava, konkretno na primjenu roka koji je određen Zakonom o radu. Apelantica se žali da je sud, u vezi sa rokom za podnošenje tužbe, trebao primijeniti Zakon o obligacionim odnosima, odnosno primijeniti odredbe Zakona o početnom bilansu i odredbe Zakona o privatizaciji.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. st. 1. i 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) Apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica se žali na povredu svojih prava uslijed sudskih odluka u kojima je, navodno, pogrešno primijenjen prekluzivni rok određen Zakonom o radu.

9. U konkretnom slučaju, podnošenje tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa regulirano je Zakonom o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/03) kojim je u članu 106. propisano da apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana nastanka potraživanja, ako zakonom nije drugačije određeno.

10. Prvostepeni sud je odlukom koju je potvrdio Kantonalni sud utvrdio da je tužba podnesena radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, tj. plaće. Sudovi su se pozvali na član 106. Zakona o radu kojim je određen rok od tri godine u kojem se treba podnijeti tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa. Prvostepeni sud je utvrdio da je apelantici prestao radni odnos kod tuženog 22. juna 2000. godine, a da je tužba podnijeta 30. juna 2003. godine, dakle, nakon više od tri godine od dana kada je nastalo potraživanje iz radnog odnosa. Drugostepeni sud je ustanovio da je prvostepeni sud pravilno postupao jer je odlučio odbaciti tužbu kao neblagovremenu.

11. Dakle, Općinski, a zatim i Kantonalni sud, je utvrdio da zbog propusta koji je na apelanticinoj strani (tužbu je podnijela 30. juna 2003. godine, pa su njezina potraživanja prema osnovu neisplaćenih plaća zastarjela, jer joj je zaključno sa 22. junom 2000. godine prestao radni odnos) nije potrebno raspravljati o tužbenom zahtjevu, te je tužba odbačena iz formalnih razloga. Apelantica nije argumentirano opravdala činjenicu propusta podnošenja tužbe. Drugim riječima, apelantica nije opravdala tvrdnju da je podnošenje tužbe u zakonom propisanom roku u konkretnom slučaju bio «prevelik teret» za nju, zbog čega bi formalna odluka Okružnog suda predstavljala povredu Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka broj U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1890/06 (I. P.) | Sudska praksa | Aktio