Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3372/07 (Kalex» d.o.o. Vitez)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3372/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 3372/07, rješavajući zahtjev «Kalex» d.o.o. Vitez za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev «Kalex» d.o.o. Vitez za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Kalex» d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: apelant), iz Viteza, koga zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 14. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), povrede prava na imovinu zbog blokade bankarskog računa i onemogućavanja ostvarivanja profita, što je posljedica nezakonito provedenog upravnog postupka od strane poreskih organa (Jedinice za kontrolu velikih obveznika Tuzla, Porezne uprave Federalnog ministarstva finansija – Središnji ured Sarajevo i Federalnog ministarstva finansija Sarajevo), povrede prava na djelotvorni pravni lijek i prava na zabranu diskriminacije. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud do donošenja odluke o apelaciji obustavio od izvršenja Rješenje o dodatno utvrđenim poreskim obavezama, Porezne uprave - Središnji ured Sarajevo, Jedinica za kontrolu velikih obveznika Tuzla, broj 10/06-15-3308-1/02 od 7. marta 2003. godine i Rješenje Porezne uprave – Središnji ured Sarajevo, broj: 10/06-15-3308-2/2002 od 11. aprila 2003. godine, a u cilju sprječavanja nastanka nesagledivih i nenadoknadivih štetnih posljedica.
2. Rješenjem Porezne uprave – Jedinica za kontrolu velikih obveznika Tuzla, broj 10/06-
15-3308-1/02 od 7. marta 2003. godine, apelantu kao poreznom obvezniku je naloženo da izvrši uplatu dodatno utvrđenih poreskih obveza shodno Zakonu o porezu na promet proizvoda i usluga razvrstanih po nazivima proizvoda utvrđenih Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru, broj: 10/06-15-
3308/2002 od 13. januara 2003. godine, i to u ukupnom iznosu od 2.498.878,90 KM.
3. Rješenjem Federalnog ministarstva finansija – Porezna uprava – Središnji ured Sarajevo, broj: 10/06-15-3308-2/2002 od 11. aprila 2003. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Federalnog ministarstva finansija, broj: 07-15-527/03 od 4. septembra 2003. godine, žalba apelanta odbijena je kao neosnovana.
4. Protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj: 07-15-527/03 od 4. septembra 2003. godine, apelant je pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom, koji prema navodima apelacije nije okončan ni nakon urgencija, broj 056/07 od 5. jula 2007. godine i broj 2053/07 od 15. oktobra 2007. godine.
5. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je zbog nedonošenja odluke o tužbi u predmetnom postupku u razumnom roku od strane Vrhovnog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da mu je zbog odluka poreskih organa, čiju obustavu izvršenja je zatražio, zbog toga što nije okončan postupak po tužbi pred Vrhovnim sudom, povrijeđeno pravo na pristup sudu. Apelant se također žali na povredu prava na imovinu jer mu je izvršena blokada bankarskog računa i onemogućeno ostvarivanje profita, što je posljedica nezakonito provedenog upravnog postupka od strane navedenih poreskih organa, i povredu prava na djelotvoran pravni lijek i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je zatražio da Ustavni sud obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine, da mu zbog propusta koje su učinili njeni organi nadoknadi štetu u iznosu koji će odrediti Ustavni sud. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant je zatražio da Ustavni sud do donošenja odluke o apelaciji obustavi od izvršenja Rješenje o dodatno utvrđenim poreskim obavezama, Porezne uprave - Središnji ured Sarajevo, Jedinica za kontrolu velikih obveznika Tuzla, broj 10/06-15-3308-1/02 od 7. marta 2003. godine i Rješenje Porezne uprave – Središnji ured Sarajevo, broj: 10/06-15-3308-2/2002 od 11. aprila 2003. godine, jer bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti nesagledive i nenadoknadive štetne posljedice za njega.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
Ustavni sud u Plenarnoj sjednici, odnosno Vijeću od pet sudija može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev stranke, odrediti privremenu mjeru iz stava 1. ovog člana..»
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant traži da Ustavni sud u privremenoj mjeri obustavi od izvršenja Rješenje o dodatno utvrđenim poreskim obavezama, Porezne uprave - Središnji ured Sarajevo, Jedinica za kontrolu velikih obveznika Tuzla, broj 10/06-15-3308-1/02 od 7. marta 2003. godine i Rješenje Porezne uprave – Središnji ured Sarajevo, broj: 10/06-15-3308-2/2002 od 11. aprila 2003. godine, jer bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti nesagledive i nenadoknadive štetne posljedice za njega, i to sve kao posljedica nezakonito provedenog upravnog postupka pred nadležnim poreskim organima. Kao razloge za donošenje privremene mjere apelant je naveo da je zbog neprimjereno dugog trajanja upravnog spora koji je pokrenuo protiv rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj: 07-15-527/03 od 4. septembra 2003. godine pred Vrhovnim sudom, a koji nije okončan ni nakon četiri godine, pretrpio ogromnu materijalnu štetu od više miliona konvertibilnih maraka zbog toga što mu je u proteklom periodu od kako je pokrenut upravni postupak od strane poreskih organa blokiran bankovni račun, potpuno blokirano poslovanje i onemogućeno ostvarivanje profita.
10. Zahtjev za donošenje privremene mjere u određenom predmetu mora da ima jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano donijeti privremenu mjeru. U konkretnom slučaju, osim navoda o kršenju ustavnih prava u sudskom postupku, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović