Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1778/06 (I. M.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1778/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-1778/06, rješavajući apelaciju Idriza Mujića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Idriza Mujića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-438/05 od 21. februara 2006. godine, i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-1367/02 od 29. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Idriz Mujić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Buturović Polja, kojeg zastupa Ekrem Galijatović, advokat iz Sarajeva, podnio je, 15. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-438/05 od 21. februara 2006. godine, i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1367/02 od 29. aprila 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PR-

25/98 od 9. jula 2002. godine, obavezan je GP «Put» Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati iznos od 6.597,23 KM, sa zateznom kamatom po članu 1. Zakona o visini stope zatezne kamate počev od 1. marta 2000. godine pa do isplate, kao i da apelantu isplaćuje mjesečnu rentu u iznosu od 129,35 KM počev od 1. aprila 2002. godine pa dok za to budu postojali zakonski razlozi, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.289,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude Općinskog suda Kantonalni sud je donio Presudu, broj Gž-1367/02 od 29. aprila 2004. godine, kojom je žalba tuženog uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev apelanta odbijen.

4. Protiv presude Kantonalnog sudaapelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem, broj Rev-438/05 od 21. februara 2006. godine, odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 456. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da, ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena presuda kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak će se provesti prema dosadašnjim propisima. S obzirom da je prvostepena presuda donesena 9. jula 2002. godine, Vrhovni sud je naveo da se, shodno odredbama člana 456. stav 1. ZPP, u konkretnom slučaju primjenjuje prethodni ZPP. Vrhovni sud je dalje naveo da je odredbama člana 364. stav 2. prethodnog ZPP propisano da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude 14.358,23 KM, Vrhovni sud je naveo da je reviziju, shodno članu 374. prethodnog ZPP, odbacio kao nedopuštenu s obzirom da to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostepeni sud.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-438/05 od 21. februara 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1367/02 od 29. aprila 2004. godine, donesena povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude.

9. S obzirom da je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1367/02 od 29. aprila 2004. godine, apelantu uručena 7. juna 2004. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1778/06 (I. M.) | Sudska praksa | Aktio