Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3210/07 (J. V.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3210/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP- 3210/07, rješavajući apelaciju Janka Vojvodića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Janka Vojvodića podnesena protiv Zaključka Osnovnog suda u Banjaluci, broj 071-0-I-

07-002415 od 6. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Janko Vojvodić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je, 28. novembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-07-002415 od 6. novembra 2007. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak izvršenja Presude Osnovnog suda, broj P-1426/04 od 23. marta 2006. godine, do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) o izjavljenoj reviziji protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-

06-0001204 od 27. februara 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-1426/04 od 23. marta 2006. godine, utvrđeno je da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 3. avgusta 1995. godine između Kaje Jakovljević (u daljnjem tekstu: tužiteljica ) i apelanta, ovjeren u Osnovnom sudu pod projem I-Ov-2738/95, kao i ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 8. avgusta 1995. godine, ovjeren kod javnog bilježnika u Zadru pod brojem Ov-2829/95, kojima su zamjenjene nekretnine tužiteljice upisane u kknj broj 415/2 k.o. Budžak i nekretnine apelanta upisane z.k.ul. broj 9503 k.o. Zadar. Navedenom presudom tužiteljica je obavezana da apelantu preda u posjed nekretnine upisane z.k. ul. broj 9503 k.o. Zadar, a apelant da tužiteljici preda u posjed nekretnine upisane u kknj broj 415/2 k.o. Budžak u roku od 30 dana od dana donošenja presude, te da trpe da se uspostavi zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije zaključenja predmetnih ugovora o zamjeni nekretnina i to na osnovu ove presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Okružni sud, odlučujući o žalbi apelanta protiv prvostepene presude, donio je Presudu, broj 011-0-Gž-06-0001204 od 27. februara 2007. godine, kojom je žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena. U obrazloženju svoje presude Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

4. Protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-0001204 od 27. februara 2007. godine, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Predmet je zaveden pod brojem Rev-07-000804 i postupak je u toku.

5. Postupajući po prijedlogu tužiteljice, Osnovni sud je donio je Rješenje, broj 071-0-I-

07-002415 od 4. maja 2007. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje Presude Osnovnog suda, broj P-

1426/04 od 23. marta 2006. godine. Osnovni sud je donio osporeni Zaključak, broj 071-0-I-07-002415 od 6. novembra 2007. godine, kojim je određeno sprovođenje rješenja o izvršenju, broj 071-0-I-07-

002415 od 4. maja 2007. godine, za dan 11. decembar 2007. godine.

6. Apelant smatra da mu je pobijanom zaključkom Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je podnio prijedlog Općinskom sudu u Zadru za priznanje Presude Osnovnog suda, broj P-1426/04 od 23. marta 2006. godine, kako bi se na osnovu iste uknjižio kao vlasnik nekretnina u Zadru. Općinski sud u Zadru donio rješenje, broj R1-113/07 od 26. juna 2007. godine, kojim je djelimično priznata presuda Osnovnog suda, broj P-1426/04 od 23. marta 2006. godine, i to u odnosu na nekretnine u Banjaluci, dok je prijedlog za priznanje strane sudske odluke u odnosu na nekretnine u Zadru odbijen. Povredu svojih prava apelant vidi u tome što bi izvršenjem osporenog zaključka Osnovnog suda bio lišen doma i imovine u Banjaluci, a da mu pri tome nije omogućen pristup njegovom domu i imovini u Zadru. Nadalje, apelant navodi da su redovni sudovi odlučivali o valjanosti ugovora o zamjeni nekretnina koji je zaključen i ovjeren u Zadru, iako za to nisu bili nadležni, i pri tome donijeli odluku koja gubi svaki smisao navodeći da je Osnovni sud u obrazloženju presude konstatovao „da je u konkretnom slučaju restitucija moguća i na strani tužiteljice i na strani apelanta“ te naložio da se izvrši promjena zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije zaključenja predmetnih ugovora o zamjeni nekretnina». Takođe, apelant navodi da mu je uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek, jer Presuda Osnovnog suda, broj P-1426/04 od 23. marta 2006. godine, nije priznata u Republici Hrvatskoj. Na osnovu navedenog apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak izvršenja presude Osnovnog suda, broj P-1426/04 od 23. marta 2006. godine, do donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-0001204 od 27. februara 2007. godine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. U konkretnom slučaju, apelant pobija zaključak Osnovnog suda broj 071-0-I-07-

002415 od 6. novembra 2007. godine kojim je određeno sprovođenje rješenja o izvršenju broj 071-0-

I-07-002415 od 4. maja 2007. godine. Pobijani zaključak je donesen u izvršnom postupku, te stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6 stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225). Ustavni sud, takođe, ukazuje na svoju raniju praksu u predmetima koji se tiču postupka izvršenja, odnosno pitanja da li se u slučaju osporavanja postupka izvršenja od strane izvršenika radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je zaključio «da u okolnostima kada pobijanim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava apelanta, apelant ne može ni očekivati od Ustavnog suda njegovo djelovanje, jer suština apelacije podnesene protiv navedenog rješenja je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije» (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-2152/05 od 17. novembra 2005. godine, tačka 8.). Ustavni sud, rukovodeći se navedenim principom, zaključuje da i u konkretnom slučaju garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak, pa je apelacija iz tih razloga ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Apelant potom navodi da je osporenim zaključkom Osnovnog suda povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Sporne nekretnine koje je apelant stekao u vlasništvo ugovorom o zamjeni nekretnina, a koji je pravosnažno poništen u postupku pred redovnim sudovima, jeste imovina koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije. Međutim, o ništavosti spornog ugovora o zamjeni nekretnina i apelantovoj obavezi da te nekretnine preda u posjed tražiocu izvršenja nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Takođe, apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. U vezi s tim Ustavni sud konstatuje da se isto tako o apelantovom pravu na dom rješevalo u redovnom parničnom postupku, a ne u predmetnom izvršnom postupku. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu i na pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Naposljetku, apelant se takođe žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe da do povrede ovog člana može doći samo ako apelanti imaju neko pravo zagarantovano Evropskom konvencijom, jer ovaj član ima supsidijaran karakter. S obzirom da je Ustavni sud utvrdio da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. i prava na dom iz člana 8. Evropske konvencije, kao i prava iz 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu i na član 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3210/07 (J. V.) | Sudska praksa | Aktio