Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2640/06 (M. S.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2640/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-2640/06, rješavajući apelaciju Mirka Stojšića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Stojšića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-KV-06-000 019 od 3. augusta 2006. godine, i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici, broj 092-0-Kv-06-000 001 od 12. aprila 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Stojšić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, kojeg zastupa Goran Todorović, advokat iz Vlasenice, podnio je, 11. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-KV-06-000 019 od 3. augusta 2006. godine, i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 092-0-Kv-06-000 001 od 12. aprila 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj K-267/2001 od 31. januara 2002. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj KŽ-96/02 od 16. aprila 2003. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 135. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i krivično djelo tjelesne povrede iz člana 134. stav 1. KZRS, a u vezi sa članom 43. KZRS, pa je na osnovu istih zakonskih propisa, a primjenom čl. 5, 15, 31, 36, 38, 39. i 40. KZRS, te članova 347. i 351. Zakona o krivičnom postupku, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.

3. Apelant je 8. decembra 2005. godine, podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka koji je Osnovni sud rješenjem, broj 092-0-Kv-06-000 001 od 12. aprila 2006. godine, odbio kao neosnovan. Odlučujući o žalbi protiv navedenog rješenja, Okružni sud je rješenjem, broj 014-0-

KV-06-000 019 od 3. augusta 2006. godine, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje, nalazeći da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i donio pravilan zaključak da predloženi novi dokazi od strane apelanta, kao razlog na osnovu kojih bi trebalo dozvoliti ponavljanje krivičnog postupka, nije osnovan, jer isti sam za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima nije podoban da prouzrokuje oslobađanje apelanta ili da se primijeni blaži krivični zakon.

4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu navodeći da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donosena u postupku u kojem je sud odlučivao o njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj K-267/2001 od 31. januara 2002. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li se u tom postupku odlučuje o krivičnoj optužbi protiv njega. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju na Rješenje Okružnog suda, broj 014-0-KV-06-000 019 od 3. augusta 2006. godine, i Rješenje Osnovnog suda, broj 092-0-Kv-06-000 001 od 12. aprila 2006. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka.

8. Ustavni sud konstatuje da se u krivičnom postupku pred Osnovnim sudom, u kojem je apelant oglašen krivim zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 135. stav 1. KZRS i krivičnog djela tjelesne povrede iz člana 134. stav 1. KZRS, a u vezi sa članom 43. KZRS, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv njega, pa Ustavni sud u smislu navoda izraženih u tački 6. ove odluke zaključuje da se predmetni postupak o zahtjevu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, ne tiče utvrđivanja apelantove krivične odgovornosti u smislu člana 6. Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ili ne.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2640/06 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio