Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-517/07 (Tuzlanski kanton)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Regres
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-517/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 517/07, rješavajući apelaciju Tuzlanskog Kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog Kantona podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-
06001 557 od 23. novembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-I-06-000989 od 27. juna 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant) koga zastupa zakonski zastupnik Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 5. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06001 557 od 23. novembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 032-0-I-06-000989 od 27. juna 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Kalesiji, broj P-45/05 od 27. juna 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1183/05 od 8. febraura 2006. godine, obavezan je apelant da Gordani Sekulić i dr. (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja), svakom ponaosob isplati na ime neisplaćenog regresa tačno određene iznose za periode kako je to pobliže navedeno u izreci presude, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva pa do isplate.
3. Na temelju pravosnažne presude Općinskog suda u Kalesiji, broj P-45/05 od 27. juna 2005. godine, tražiteljica izvršenja, Vesna Avdibegović, je podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na novčanim sredstvima na računu apelanta kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla. Rješenjem o izvršenju, broj 032-0-I-06-000989 od 14. marta 2006. godine, određeno je predloženo izvršenje.
4. Odlučujući o prigovoru koji je na navedeno rješenje izjavio apelant, Općinski sud je rješenjem, broj 032-0-I-06-000989 od 27. juna 2006. godine, prigovor apelanta odbio kao neosnovan. Istim rješenjem odbijen je i prijedlog apelanta za odlaganje izvršenja.
5. Rješevajući žalbu koju je na rješenje Općinskog suda, broj 032-0-I-06-000989 od 27. juna 2006. godine, izjavio apelant, Kantonalni sud je rješenjem, broj 003-0-Gž-06-001 557 od 23. novembra 2006. godine, žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud ističe da je članom 3. stav 2. Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH» br.9/04 i 30/04- u daljnjem tekstu-Zakon o privremenom odlaganju), na koji se apelant poziva u svojoj žalbi, izričito propisano da se ovaj Zakon ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu ovog Zakona. Kantonalni sud je zaključio da navedeni Zakon nije primjenjiv na predmetno izvršenje u cilju njegovog privremenog odlaganja od izvršenja jer je stupio na snagu 17. februara 2004. godine, dok je obaveza apelanta prema tražiocima izvršenja nastala 8. februara 2006. godine.
6. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima, povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Povreda navedenih prava po apelantu se ogleda u tome što su sudovi u konkretnom slučaju propustili primijeniti odredbe Zakona o privremenom odlaganju budući da se, po mišljenju apelanta, u konkretnom slučaju upravo radi o izvršnoj odluci u smislu člana 2. navedenog zakona. Naime, odredbom člana 2. navedenog zakona propisano je da se pod izvršnim odlukama podrazumijevaju izvršni dokumenti doneseni u sudskom i upravnom postupku, koji se odnose na potraživanja nastala na osnovu stare devizne štednje, razne materijalne i nematerijalne štete, potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti, zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta. Apelant predlaže da Ustavni sud ukine osporena rješenja i predmet vrati Kantonalnom sud na ponovni postupak ili da sam meritorno rješi predmet.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. S obzirom da je apelant osporio rješenje Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06001 557 od 23. novembra 2006. godine i rješenje Općinskog suda, broj 032-0-I-06-000989 od 27. juna 2006. godine, Ustavni sud će dopustivost predmeta apelacije ispitati u odnosu na navedena rješenja. Ova rješenja su donesena u izvršnom postupku, kojim je, na temelju pravosnažne presude Općinskog suda u Kalesiji, određeno izvršenje na novčanim sredstvima apelanta na računu kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li je predmetni izvršni postupak zaštićen garancijama člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, koja je odlučujući o primjenjivosti garancija sadržanih u pravu na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kojem odgovara član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, na izvršni postupak, ukazala na to da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
10. U konkretnom slučaju apelantova prava i obaveze utvrđene su pravosnažnom presudom Općinskog suda u Kalesiji, broj P-45/05 od 27. juna 2005. godine, kojom se obavezuje apelant da tražiocima izvršenja isplati na ime neisplaćenog regresa određene iznose uz pripadajuće kamate i troškove postupka. U predmetnom izvršnom postupku Općinski sud je donio rješenje o izvršenju, broj 032-0-I-06-000989 od 14. marta 2006. godine, kojim je određeno izvršenje na novčanim sredstvima na računu apelanta kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla. Nakon toga Općinski sud donio je osporeno rješenje, broj 032-0-I-06-000989 od 27. juna 2006. godine, kojim je odbijen prigovor apelanta pa je rješenje o izvršenju, broj 032-0-I-06-000989 od 14. marta 2006. godine, ostalo na snazi, te je doneseno i osporeno rješenje Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06001 557 od 23. novembra 2006. godine, kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Dakle, u predmetnom izvršnom postupku, utvrđeno je da su se stekli zakonski uslovi za određivanje prinudnog izvršenja pravosnažne i izvršne sudske odluke, kojom su u postupku koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku, utvrđene apelantove obaveze prema tražiocima izvršenja, a nisu određena nova ni posebna prava ili obaveze apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Apelant takođe navodi da je povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu takođe odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih prava i obaveza. Novčani iznosi koje apelant treba da isplati tražiocima izvršenja, predstavljaju imovinsku vrijednost koja je zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, apelantova obaveza na isplatu novčanog iznosa tražiocima izvršenja nije nova i posebna obaveza utvrđena u pobijanom izvršnom postupku, nego je ta obaveza pravosnažno utvrđena u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović