Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1151/06 (H. K.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1151/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008.godine, u predmetu broj AP 1151/06, rješavajući apelaciju Hasrete Keserović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasrete Keserović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-
69/03 od 1. marta 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasreta Keserović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčko Distrikta, podnijela je 11. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-69/03 od 1. marta 2006. godine.
2. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Bijeljina (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ tuženog) broj 1093772268 od 4. januara 2002. godine odbijen je zahtjev apelantice za ostvarivanje prava na starosnu penziju. U obrazloženju je navedeno da apelantica ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju propisane odredbama čl. 46. i 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 32/00, 34/00 i 37/01) budući da nije navršila 56 godina života.
3. Odlučujući o žalbi apelantice protiv Rješenja prvostepenog organa tuženog broj 1093772268 od 4. januara 2002. godine, Fond PIO, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ tuženog) je donijelo Rješenje broj 1093772268 od 20. marta 2002. godine kojim je žalba apelantice odbijena.
4. Protiv Rješenja drugostepenog organa tuženog broj 1093772268 od 20. marta 2002. godine apelantica je podnijela tužbu Okružnom sudu u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) koji je Presudom broj U-71/02 od 14. novembra 2003. godine tužbu apelantice uvažio i pobijano rješenje poništio. U obrazloženju svoje presude Okružni sud je naveo da iz priložene dokumentacije proizlazi da apelantica rođena 1. januara 1947. godine, te da je, u smislu odredbi čl. 46. i 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, stekla pravo na starosnu penziju, budući da je 31. decembra 2001. godine navršila 55 godna života.
5. Protiv Presude Okružnog suda, broj U-71/02 od 14. novembra 2003. godine drugostepeni organ tuženog je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu koji je Presudom broj Uvl-69/03 od 1. marta 2006. godine zahtjev za vanredno preispitivanje uvažio, Presudu Okružnog suda broj U-71/02 od 14. novembra 2003. godine ukinuo i predmet vratio istom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju svoje presude Vrhovni sud je naveo da je u pobijanoj presudi izostalo zakonito računanje rokova, budući da se rokovi kod kojih je datum određen po mjesecima, odnosno godinama, završavaju istekom onog dana, mjeseca, odnosno godine kada počinje i završava vremenski termin koji je označen.
6. Apelantica smatra da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je donio Presudu broj Uvl-69/03 od 1. marta 2006. godine kojom je ukinuo Presudu Okružnog suda broj U-71/02 od 14. novembra 2003. godine i predmet vratio istom sudu na ponovno odlučivanje. Dakle, pobijana presuda nije konačna odluka suda, već se njom samo odlučilo da li će se dozvoliti ponavljanje postupka ili ne. S obzirom da pobijanom presudom Vrhovnog suda nije konačno i meritorno odlučeno o apelantičinom zahtjevu za ostvarivanje prava na starosnu penziju, već je predmet vraćen Okružnom sudu na ponovno odlučivanje, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović