Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1168/06 (Š. P.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1168/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008.godine, u predmetu broj AP-1168/06, rješavajući apelaciju Šaćira Pašalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šaćira Pašalića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-300/05 od 23. marta 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj Gž.595/04 od 2. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Šaćir Pašalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Adin Buljubašić, advokat iz Zenice, podnio je 14. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-300/05 od 23. marta 2006. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž.595/04 od 2. decembra 2004. godine.

2. Općinski sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), u postupku koji je apelant pokrenuo radi naknade štete protiv Javnog preduzeća «Komrad» Zenica (u daljnjem tekstu: tuženi), donio je presudu, broj P-1433/02 od 16. februara 2004. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu isplati iznos od 17. 633 KM, i to: za pretrpljene duševne bolove zbog umanjene fizičke aktivnosti 8.033 KM, pretrpljene fizičke bolove 3.200 KM, pretrpljeni strah 3.200 KM i za naruženost 3.200 KM.

3. Kantonalni sud je, rješavajući po žalbu tuženog i apelanta, donio presudu, broj Gž.595/04 od 2. decembra 2004. godine, kojom je djelimično uvažio žalbu tuženog te preinačio prvostepenu presudu, tako da je tuženi obavezan da apelantu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti isplati iznos od 1.000 KM. U preostalom dijelu žalba tuženog i apelanta je odbijena i potvrđena je prvostepena presuda.

4. Apelant je 8. februara 2005. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj Gž.595/04 od 2. decembra 2004. godine.

5. Vrhovni sud je donio rješenje, broj Rev-300/05 od 2. februara 2006. godine, kojim je reviziju apelanta odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da se revizija odbacuje iz razloga što nije izjavljena u zakonskom roku od 30 dana. Potom je Vrhovni sud donio rješenje, broj Rev-300/05 od 23. marta 2006. godine, kojim je ispravio obrazloženje ranijeg rješenja, broj Rev-300/05 od 2. februara 2006. godine, tako da je reviziju apelanta odbacio kao nedopuštenu zbog toga što vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Vrhovni sud je obrazložio da vrijednost predmetnog spora iznosi 21.000 KM, a da je tužbenom zahtjevu apelanta udovoljeno u iznosu od 17.633 KM, te je zaključio da pobijani dio iznosi 3.367 KM, zbog čega je, primjenom odredaba člana 247. stav 1. a u vezi sa članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, odbacio reviziju kao nedopuštenu.

6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da su Kantonalni i Vrhovni sud pogrešno utvrdili vrijednost spora, te da je revizija u njegovom slučaju dopuštena.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

9. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-300/05 od 2. februara i 3. marta 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž.595/04 od 2. decembra 2004. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž.595/04 od 2. decembra 2004. godine.

10. S obzirom na to da je apelantu presuda Kantonalnog suda, broj Gž.595/04 od 2. decembra 2004. godine, uručena 6. januara 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. aprila 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda .

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1168/06 (Š. P.) | Sudska praksa | Aktio