Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1224/07 (G. R.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1224/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008.godine, u predmetu broj AP 1224/07, rješavajući apelaciju Gerharda Retzera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gerharda Retzera podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000433 od 3. aprila 2007. godine i Presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-1153/05 od 8. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Gerhard Retzer (u daljnjem tekstu: apelant) iz Otterfing - Njemačka, kojeg zastupa Nikica Vučina, advokat iz Mostara, podnio je 24. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000433 od 3. aprila 2007. godine i Presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1153/05 od 8. decembra 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-40/01-I od 5. novembra 2004. godine, obavezan je "Euroherc Osiguranje" d.d. Mostar (u daljnem tekstu: tuženi) da apelantu isplati iznos od 4.859,00 KM na ime materijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. novembra 2004. godine, kao dana presuđenja do konačne isplate, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.610,00 KM, dok je preko dosuđenog iznosa apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom. Tuženi je Kantonalnom sudu podnio žalbu protiv prvostepene presude.
3. Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž-1153/05 od 8. decembra 2005. godine, kojom je usvojio žalbu i preinačio prvostepenu presudu, na način da je apelanta sa postavljenim tužbenim zahtjevom odbio u cjelosti, te ga obavezao da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.419,00 KM.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000433 od 3. aprila 2007. godine, odbacio apelantovu reviziju, obrazlažući da je nedopuštena jer je «odredbom člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM».
Kako u predmetom sporu apelant nije označio vrijednost spora u smislu člana 316 Zakona o parničnom postupku, koja ga obavezuje da u tužbi navede vrijednost predmeta spora, a ista iznosi 9.019,00 KM, jer je to visina tužbenog zahtjeva koji se potražuje, a sama oznaka vrijednosti spora je izostala.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-000433 od 3. aprila 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1153/05 od 8. decembra 2005. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je apelant raviziju izjavio 30. januara 2006. godine, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. aprila 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović