Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1706/06 (M. S. i drugi)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Penzija
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1706/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1706/06, rješavajući apelaciju Mire Sekulovića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire Sekulovića, Gordane Terzić, Mileve Živanović, Mitara Čančar, Milosava Joković, Marice Miličević, Tihomira Sunarić, Milice Sunarić, Dušanke Mijović, Srete Mijović, Vere Davidović, Slavka Šolaja, Stane Vuković, Zore Čančar, Uroša Božović, Vujane Živanović, Petre Đuričić, Nikodije Dačević, Sime Pejović, Marice Fuštar, Radoša Damjanović, Zorke Radović, Radmile Pejović, Milojke Matović, Mitra Mautrović, Luke Vidojević, Radojke Škoro, Riste Vučetić, Dragice Djelogrlić, Dušanke Milanović, Slavka Simović, Slavojke Kovač, Vojke Šušić, Anice Pejović, Ljubice Sarajlić, Krste Bajović, Vidosave Davidović, Milovana Davidović, Radoja Davidović i Tomane Đajić podnesena protiv Rješenja Okružnog suda Trebinje, broj Gž-256/05 od 6. februara 2006. godine i Presude Osnovnog suda Foča, broj P-260/03 od 22. decembra 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Miro Sekulović, Gordana Terzić, Mileva Živanović, Mitar Čančar, Milosav Joković, Marica Miličević, Tihomir Sunarić, Milica Sunarić, Dušanka Mijović, Sreto Mijović, Vera Davidović, Slavko Šolaja, Stana Vuković, Zora Čančar, Uroš Božović, Vujana Živanović, Petra Đuričić, Nikodija Dačević, Simo Pejović, Marica Fuštar, Radoš Damjanović, Zorka Radović, Radmila Pejović, Milojka Matović, Mitar Mautrović, Luka Vidojević, Radojka Škoro, Risto Vučetić, Dragica Djelogrlić, Dušanka Milanović, Slavko Simović, Slavojka Kovač, Vojka Šušić, Anica Pejović, Ljubica Sarajlić, Krsto Bajović, Vidosava Davidović, Milovan Davidović, Radoje Davidović i Tomana Đajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Foče, koje zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnijeli su 7. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-
256/05 od 6. februara 2006. godine i Presude Osnovnog suda Foča (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-260/03 od 22. decembra 2004. godine.
2. Osnovni sud je Presudom, broj P-260/03 od 22. decembra 2004. godine, usvojio tužbeni zahtjev apelanata, da se Fond PIO RS (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da apelantima na ime zaostalih penzija iz mjeseca juna, jula, augusta i septembra 2000. godine isplati novčane iznose, koji su pobliže označeni u dispozitivu predmetne presude, u skladu sa odredbama čl. 7. i 8. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske. Predmetnom presudom sud je odbio apelante sa tužbenim zahtjevom za isplatu kamata na dosuđene iznose, pozivajući se na odredbe člana 6. navedenog zakona, kao i sa tužbenim zahtjevom da, pored Fonda PIO RS, obaveže i Republiku Srpsku na isplatu navedenih novčanih iznosa. Osnovni sud je obavezao tuženog da apelantima isplati i troškove parničnog postupka u iznosu od 3.655,40 KM.
3. Protiv prvostepene presude, apelanti i tuženi su Okružnom sudu izjavili žalbu.
4. Okružni sud je Rješenjem, broj Gž-254/05 od 5. maja 2006. godine, ukinuo prvostepenu presudu i tužbe apelanata odbacio. U obrazloženju rješenja sud je naveo da su apelanti svoja prava na ispatu penzije morali ostvariti u izvršnom, a ne parničnom postupku, shodno čl. 23. i
24. Zakona o izvršnom postupku RS ("Službeni glasnik RS", br. 59/03, 85/03 i 64/05). U vezi s tim Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud odlučio o pravnoj stvari koja spada u izvršni postupak.
5. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelanti su ostvarili pravo na isplatu penzija ali je isplata tog novčanog potraživanja u određenom periodu (juni, juli, august i septembar 2000. godine) bila neosnovano obustavljena. Pravo na isplatu penzije se utvrđuje rješenjem donesenim u upravnom postupku, a potraživanje dospjelih a neisplaćenih novčanih potraživanja po tom osnovu, odnosno prinudno izvršenje rješenja o novčanim potraživanjima se ostvaruje u sudskom izvršnom postupku u smislu člana 260. stav 2. Zakona o upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 13/02). Kako apelanti nisu pokrenuli sudski postupak radi prinudne naplate zaostalih penzija, propustili su iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti podnošenjem tužbe sudu, koja je odbačena iz formalnih razloga, jer se u konkretnom slučaju radi o pravu koje je utvrđeno u upravnom postupku, nisu efektivno iscrpili pravne lijekove. Obaveza iscrpljivanja pravnih lijekova odnosi se isključivo na iscrpljivanje efektivnih pravnih lijekova, dok korištenje neefektivnih pravnih lijekova apelante ne oslobađa obaveze iscrpljivanja efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj i neobjavljena odluka broj AP-645/03 od 29. septembra 2004. godine).
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović