Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2409/06 (E. Š.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Apelacija preuranjena
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2409/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2409/06, rješavajući apelaciju Envera Šutkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 1, 14. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Šutkovića podnesena protiv obavještenja Okružnog tužilaštva Bijeljina broj KT-
915/06 od 14. avgusta 2006. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Šutkovića podnesena zbog podizanja optužnice protiv njega od strane Okružnog tužilaštva Bijeljina, zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Envera Šutkovića podnesena radi navodnog nezakonitog postupanja javnog tužioca, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Enver Šutković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 10. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) sa zahtjevom da Ustavni sud zaštiti njegova prava i da sprovede istragu protiv javnog tužioca M. G. iz Bijeljine zbog zloupotrebe službenog položaja. Apelant je 21. avgusta 2006. godine dopunio apelaciju.
2. Apelant je naveo da je javni tužilac M. G. zloupotrijebio svoj službeni položaj jer je na osnovu lažnih izjava svjedoka podigao optužnicu protiv njega.
3. U dopuni apelacije od 21. avgusta 2006. godine apelant je naveo da je javni tužilac M. G. ponovo zloupotrijebio svoj službeni položaj. Apelant je dostavio obavještenje Okružnog tužilaštva Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj KT-915/06 od 14. avgusta 2006. godine o nesprovođenju istrage protiv N. S., S. K., C. M. i M. R., protiv kojih je apelant podnio krivičnu prijavu zbog krivičnog djela-davanje lažnog iskaza.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na rad, pravo na život i pravo na porodicu.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 1, 14. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 1, 14. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (1) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje; (14) apelacija je preuranjena; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.»
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na obavještenje Okružnog tužilaštva broj KT-915/06 od 14. avgusta 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je podnesena protiv obavještenja Okružnog tužilaštva broj KT-915/06 od 14. avgusta 2006. godine, jer obavještenje nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Nadalje, apelant se žali da je javni tužilac na osnovu lažnih izjava svjedoka podigao optužnicu protiv njega.
8. Prema odredbama člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred domaćim organima. U tom postupku apelant će imati mogućnost da dokazuje neosnovanost navoda iz optužnice. Ustavni sud podsjeća da se na pitanje, da li su povrijeđena apelantova ustavna prava pred domaćim organima, odgovor ne može dati dok je postupak u toku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
10. Takođe, apelant se žali da je javni tužilac M.G. zloupotrijebio službeni položaj i traži od Ustavnog suda da sprovede istragu protiv istog.
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da, u skladu sa članom
215. Zakona o krivičnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 50/03), podnese krivičnu prijavu protiv javnog tužioca zbog zloupotebe službenog položaja. Međutim, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, a da prethodno nije iskoristio domaće pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se, u ovom dijelu, ne može razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1, 14. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović