Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2416/06 (Ć. Đ.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2416/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-2416/06, rješavajući apelaciju Ćamila Đerzića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ćamila Đerzića, podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Banovićima broj P-138/01 od 27. maja 2002. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž.1245/2001 od 18. marta 2002. godine i presude Općinskog suda u Banovićima broj P-138/01 od 10. septembra 2001. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ćamil Đerzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, podnio je, 14. augusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv rješenja Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-138/01 od 27. maja 2002. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž.1245/2001 od 18. marta 2002. godine i presude Općinskog suda broj P-138/01 od 10. septembra 2001. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P-138/01 od 10. septembra 2001. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se tuženi Dž.T. obaveže da mu nadoknadi štetu za oštećenu ogradu u iznosu od 800, 00 KM, kao i troškove postupka. U uvodu presude je naznačeno da vrijednost predmeta spora iznosi 800, 00 KM
3. Kantonalni sud je presudom broj Gž-1245/01 od 18. marta 2002. godine, odbio žalbu apelanta protiv presude Općinskog suda broj P-138/01 od 10. septembra 2001. godine i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelant je, 20. maja 2002. godine, izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj Gž.1245/01 od 18. marta 2002. godine, koju je Općinski sud rješenjem broj P-138/01 od 27. maja 2002. godine, odbacio kao nedopuštenu, s obzirom da vrijednost predmeta spora nije prelazila iznos od 15.000 KM, u smislu člana 364. stav 3, tada važećeg, Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku).
5. Apelant je, 11. juna 2002. godine, podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda broj P-
138/01 od 27. maja 2002. godine. Prema stanju spisa, postupak po žalbi je u toku.
6. U apelaciji apelant navodi da je žalba protiv rješenja Općinskog suda, kojim je njegova revizija odbačena kao nedopuštena, zadnji pravni lijek koji je koristio u predmetnom parničnom postupku, ali da po istoj još uvijek nije odlučeno. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, apelant je izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-1245/01 od 18. marta 2002. godine. Općinski sud je rješenjem broj P-138/01 od 27. maja 2002. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu u smislu člana 364. stav 3, tada važećeg, Zakona o parničnom postupku. Predmetnim članom je predviđeno da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000 KM. Shodno naprijed navedenom, Ustavni sud zaključuje da, bez obzira na činjenicu što je apelant izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 27. maja 2002. godine, o kojoj još nije odlučeno, u konkretnom slučaju revizija protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-1245/01 od 18. marta 2002. godine, predstavlja neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, jer nije ispunjen formalni uslov za njeno izjavljivanje.
11. Ustavni sud konstatuje da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda broj Gž-1245/01 od 18. marta 2002. godine. S obzirom da je protiv te presude izjavio reviziju 20. maja 2002. godine, apelant je osporenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. augusta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović