Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2484/07 (K. K.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2484/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-2484/07, rješavajući apelaciju Kasima Kavazovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kasima Kavazovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Pžp-07-
000 146 od 18. juna 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj P-1795/04 od 7. marta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Kasim Kavazović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjih Rankovića, opština Teslić, podnio je 31. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Pžp-07-
000 146 od 18. juna 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1795/04 od 7. marta 2007. godine.
2. Pravosnažnim Rješenjem Suda za prekršaje Teslić (u daljnjem tekstu: Sud za prekršaje) broj P-1795/04, od 2. juna 2006. godine, kojim je apelant oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 230. stav 1. tačka 10. u vezi sa stavom 2. istog člana Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima (u daljnjem tekstu: ZOBS), okončan je prekršajni postupak vođen protiv apelanta.
3. Apelant je podnio prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka Osnovnom sudu, koji je Rješenjem broj P-1795/04 od 7. marta 2007. godine, prijedlog apelanta odbio kao neosnovan.
4. Protiv navedenog rješenja, apelant je podnio žalbu Okružnom sudu, koji je donio Rješenje broj 013-0-Pžp-07-000 146 od 18. juna 2007. godine, kojim je žalba odbijena kao neosnovana.
5. Nezadovoljan navedenim odlukama apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu izričito navodeći da osporava rješenja Okružnog i Osnovnog suda kojima je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje postupka, jer smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Obzirom da apelant osporava isključivo rješenja redovnih sudova kojim je odbijen njegov zahtijev za ponavljanje postupka, Ustavni sud mora prvo riješiti pitanje primjenivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Iz navedenog je vidljivo da je uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se utvrđivala građanska prava i obaveze, odnosno osnovanost krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se povodom zahtjeva za ponavljanje postupka utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno osnovanost krivične optužbe protiv apelanta i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama, obzirom da apelant osporava rješenja Okružnog i Osnovnog suda kojima je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje postupka.
8. Ustavni sud podsjeća na svoju konstantnu praksu, kao i na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u pogledu primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u situaciji kada se apelacija podnosi protiv odluke suda kojom je odbijen zahtijev za obnovu postupka. S tim u vezi, zauzet je stav da se prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne mogu garantovati u situacijama kada je zahtijev za obnovu postupka odbijen, odnosno kada isti nije rezultirao novim suđenjem, jer se u takvim slučajevima nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6. stav 1., tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni uvjeti za novo suđenje ili ne. Takva je situacija i u ovom predmetu, jer Okružni sud i Osnovni sud prilikom odbijanja prijedloga apelanta za ponavljanje postupka nisu ulazili u meritum slučaja koji je okončan Rješenjem Suda za prekršaje, broj P-1795/04, od 2. juna 2006. godine.
9. Stoga, Ustavni sud smatra da se član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na postupak okončan Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Pžp-07-000 146 od 18. juna 2007. godine, budući da se u tom slučaju apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pokazao kao nedjelotvoran pravni lijek, jer nije rezultirao novim suđenjem u kome bi se odlučivalo u meritum predmeta. U pomenutom postupku samo se utvrđivalo da li su ispunjeni uvjeti koji bi mogli dovesti do novog suđenja, te je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović