Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2502/07 (J. A.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2502/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-2502/07, rješavajući apelaciju Joze Antolovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Joze Antolovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000067 od 14. decembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-644/05 od 20. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jozo Antolović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, podnio je 6. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-
Rev-06-000067 od 14. decembra 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-644/05 od 20. oktobra 2005. godine.
2. Općinski sud u Zavidovićima donio je Presudu broj P.180/04 od 8. aprila 2005. godine, kojom se održava djelimično na snazi platni nalog ovog suda broj Pl.230/81 od 26. decembra 1981. godine, pa slijedom toga IP "Krivaja" d.d. Zavidovići (u daljnjem tekstu: tuženi) je dužan apelantu isplatiti iznos od 28.438,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, počev od 8. aprila 2005. godine, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 2.359 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
3. Nezadovoljni presudom, apelant i tuženi podnijeli su žalbe na navedenu presudu. Kantonalni suda je donio Presudu broj Gž-644/05 od 20. oktobra 2005. godine, kojom se žalba apelanta odbija, a žalba tuženog se djelimično uvažava i prvostepena presuda preiničava, tako da se tuženi obavezuje apelantu isplatiti iznos od 0,000002592201 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. decembra 1980. godine do isplate i troškove postupka u iznosu od 2.359 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.
4. Protiv drugostepene presude, tuženi je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je osporenim Rješenjem broj 070-0-Rev-06-000067 od 14. decembra 2006. godine, reviziju odbacio. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Pri tome, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev (član 316. st. 1. i 2. ZPP), što ukazuje na nedozvoljenost revizije izjavljene protiv pravomoćne drugostepene presude, kojom je osporena samo odluka o kamatama kao sporednom potraživanju. S obzirom na na navedene procesne odredbe zakona, proizilazi da je revizija tuženog nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. st. 1. i 2. u vezi sa članom 237. stav 2., te člana 316. ZPP-a.
5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je tuženi protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000067 od 14. decembra 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj Gž-644/05 od 20. oktobra 2005. godine.
9. S obzirom na to da je navedena presuda Kantonalnog suda apelantu uručena 10. novembra 2005. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. septembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović