Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2570/06 (A. L.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2570/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-2570/06, rješavajući apelaciju Ante Lipovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ante Lipovca podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj U-176/05 od 18. novembra 2005. godine, rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-6001/04 od 18. decembra 2004. godine i rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu Republike Srpske broj 05/5-173-2957/P.S. od 14. maja 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ante Lipovca podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj RS-1028/03 od 6. oktobra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Anto Lipovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Knina, Republika Hrvatska, podnio je, 29. avgusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-176/05 od 18. novembra 2005. godine, rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/5-6001/04 od 18. decembra 2004. godine i rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 05/5- 173-2957/P.S. od 14. maja 2004. godine, te rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS-1028/03 od 6. oktobra 2005. godine.
2. Rješenjem Komisije broj 05/5-173-2957/P.S. od 14. maja 2004. godine, apelantu je priznato pravo na otpremninu u visini od tri prosječne plaće u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kojem je apelantu priznato pravo na otpremninu, odnosno izvršena isplata otpremnine prema podacima Republičkog zavoda za statistiku.
3. Rješenjem Ministarstva broj 05/5-6001704 od 18. decembra 2004. godine, odbijena je žalba apelanta protiv rješenja Komisije broj 05/5-173-2957/P.S. od 14. maja 2004. godine.
4. Odlučujući u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo protiv rješenja Ministarstva broj 05/5-
6001704 od 18. decembra 2004. godine, Okružni sud je presudom broj U-176/05 od 18. novembra 2005. godine, odbio apelantovu tužbu.
5. Apelant je, također, pokrenuo parnični postupak pred Osnovnim sudom zbog prestanka radnog odnosa. Osnovni sud je rješenjem broj RS-1028/03 od 6. oktobra 2005. godine, odbacio tužbu kao nedozvoljenu. Pobijano rješenje je sadržavalo pouku o pravnom lijeku, da je protiv prvostepenog rješenja dozvoljena žalba Okružnom sudu u roku od 15 dana od dostave prvostepenog rješenja. Prema stanju spisa, apelant nije podnio žalbu protiv naprijed navedenog rješenja.
6. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i pravo na rad iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» a.) Dopustivost u odnosu na postupak okončan presudom Okružnog suda broj U-176/05 od 18. novembra 2005. godine
8. S obzirom na to da je apelantu, 27. decembra 2005. godine, uručena presuda Okružnog suda, broj U-176/05 od 18. novembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. avgusta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.b.) Dopustivost u odnosu na rješenje Osnovnog suda, broj RS-1028/03 od 6. oktobra 2005. godine
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, apelant je propustio da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu sa članom 233. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i i 85/03) i poukom o pravnom lijeku koju je sadržavalo rješenje Osnovnog suda broj RS-1028/03 od 6. oktobra 2005. godine, u ostavljenom roku protiv pobijanog prvostepenog rješenja podnese žalbu Okružnom sudu. Na osnovu navedenog Ustavni sud konstatuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove koji su mogući po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović