Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2836/06 («Limikom» d.o.o Banja Luka)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2836/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-2836/06, rješavajući apelaciju „Limikom“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Limikom”d.o.o. Banja Luka podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-06-000-001 od 6. septembra 2006. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-117/03 od 14. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. «Limikom» d.o.o Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Miroslav Mikeš, advokat iz Banje Luke, podnio je, 13. oktobra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-06-000-001 od 6. septembra 2006. godine i presude Vrhovnog suda broj U-117/03 od 14. decembra 2005. godine.

2. Rješenjem Ministarstva finansija Republike Srpske-Poreske uprave, područni centar Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 0702/456-3172/02 od 29. septembra 2002. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za isplatu kamate na preplaćeni iznos po osnovu akcize i posebne takse na određene proizvode.

3. Odlučujući u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo protiv rješenja Ministarstva broj 0702/456-3172/02 od 29. septembra 2002. godine, Vrhovni sud je presudom broj U-117/03 od 14. decembra 2005. godine, odbio tužbu apelanta kao neosnovanu.

4. Apelant je podnio zahtjev za vanredno ispitivanje presude Vrhovnog suda broj U-

117/03 od 14. decembra 2005. godine, koji je odbijen presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-06-

000-001 od 6. septembra 2006. godine.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na opštu zabranu diskriminacije iz Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da mu nije omogućeno učestvovanje u postupku po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda broj U-117/03 od 14. decembra 2005. godine, te smatra da je u njegovom predmetu retroaktivno i selektivno primjenjen Zakon o poreskoj upravi Repubike Srpske.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju,tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako jeto predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropskekomisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen, to je u njegovom slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Vrhovnog suda broj U-

117/03 od 14. decembra 2005. godine. S obzirom na to da je predmetna presuda uručena apelantu 23. decembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. oktobra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2836/06 («Limikom» d.o.o Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio