Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3457/06 (Hrvatsko pjevačko društvo "Nada")
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3457/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008.godine, u predmetu broj AP 3457/06, rješavajući apelaciju Hrvatskog pjevačkog društva "Nada", na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hrvatskog pjevačkog društva "Nada" podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Uvp-06-000065 od 29. novembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banja Luci, broj U-267/05 od 7. marta 2006. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka, broj 04-476-37/2004 od 11. januara 2005. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Banja Luka, broj 10-476-68/04 od 12. novembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hrvatsko pjevačko društvo "Nada" (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, koga zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banja Luke, podnijelo je 23. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-06-000065 od 29. novembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-267/05 od 7. marta 2006. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava), broj 04-476-37/2004 od 11. januara 2005. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Banja Luka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica), broj 10-476-68/04 od 12. novembra 2004. godine.
2. Rješenjem Područne jedinice, broj 10-476-68/04 od 12. novembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Republičke uprave, broj 04-476-37/2004 od 11. januara 2005. godine, odbijen je zahtjev apelanta kojim je tražio uspostavu ranijeg vlasničko pravnog odnosa na zemljištu označenom kao k.č. br. 5/25 k.o. Banja Luka.
3. Protiv navedenog rješenja Republičke uprave apelant je podnio tužbu Okružnom sudu, koji je presudom, broj U-267/05 od 7. marta 2006. godine, tužbu apelanta odbio kao neosnovanu.
4. Apelant je dana 9. aprila 2006. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-267/05 od 7. marta 2006. godine. Vrhovni sud je presudom, broj 118-
0-Uvp-06-000065 od 29. novembra 2006. godine, predmetni zahtjev odbio kao neosnovan.
5. Apelant navodi povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. pravila Ustavnog suda.
8. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vandredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen kao neosnovan, to je u njegovm slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu Presuda Okružnog suda, broj U-
267/05 od 7. marta 2006. godine. Presuda Okružnog suda je uručena apelantu u svakom slučaju prije 9. aprila 2006. godine, kada je podnesen zahtjev za vanredno preispitivanje presude, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. decembra 2006. godine. Iz ovoga proizilazi da je apelant protiv konačne odluke podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović