Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3619/07 («Trgopromex» d.o.o. Mrkonjić Grad)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3619/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-3619/07, rješavajući apelaciju «Trgopromex» d.o.o. Mrkonjić Grad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Trgopromex» d.o.o. Mrkonjić Grad, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-PŽ-07-000295 od 16. oktobra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 075-0-Ip-06-000 057 od 25. juna 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Trgopromex» d.o.o. Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Siniša Mišić advokat iz Banje Luke, podnio je 25. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-PŽ-07-000295 od 16. oktobra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 075-0-Ip-06-000 057 od 25. juna 2007. godine.
2. Osnovni sud, je rješenjem o izvršenju, broj 75-0-Ip-06-000 057 od 12. decembra 2006. godine, dozvolio prinudno izvršenje rješenja o privremenoj mjeri Osnovnog suda, broj Ps-276/02 od 5. septembra 2002. godine radi ostvarivanja prava prolaza vozilima tražioca izvršenja kroz poslovni prostor izvršenika. Rješavajući po prigovoru apelanta, kao izvršenika, protiv navedenog rješenja o izvršenju, Osnovni sud je zakazao ročište za 12. decembar 2006. godine. Na navedeno ročište nije pristupio tražilac izvršenja, iako je bio uredno pozvan, pa je na prijedlog apelanta Osnovni sud donio rješenje broj 075-0-Ip-06-000 057 od 25. juna 2007. godine, kojim se stavlja van snage osporeno rješenje o izvršenju i utvrđuje da je tražilac izvršenja povukao prijedlog za prinudno izvršenje, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda, broj 75-0-Ip-06-000 057 od 12. decembra 2006. godine, u dijelu odluke o troškovima.
4. Okružni sud je donio rješenje, broj 011-0-PŽ-07-000295 od 16. oktobra 2007. godine, kojim se žalba apelanta djelimično uvažava, osporeno rješenje je preinačeno u odluci o troškovima tako da je tražitelj izvršenja obavezan da apelantu nadoknadi troškove izvršnog postupka u iznosu od 685 KM, tj. polovinu troškova koje je apelant imao.
5. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjima povređeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija). Navodi da su pogrešni zaključci sudova da mu je tražitelj izvršenja dužan nadoknadi samo dio troškova koje je imao u toku izvršnog postupka, obzirom da su navedeni troškovi izazvani isključivo krivicom tražitelja izvršenja.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U konkretnom slučaju, apelant, kao izvršenik, osporava rješenja Osnovnog i Okružnog suda, donesena u izvršnom postupku, u dijelu koji se odnosi na troškove postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U predmetnom postupku stavljeno je van snage osporeno rješenje o izvršenju i utvrđeno da se smatra da je tražilac izvršenja povukao prijedlog za prinudno izvršenje, te je odlučeno o troškovima izvršnog postupka.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, koja je odlučujući o primjenjivosti garancija sadržanih u pravu na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kojem odgovara član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, na izvršni postupak, ukazala na to da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
9. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Okružnog suda nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već je samo utvrđeno da je tražilac izvršenja povukao prijedlog za izvršenje, čime su se stekli uslovi za obustavu izvršnog postupka i odlučeno je o troškovima tog postupka. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović