Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-51/08 (N. A.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-51/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-51/08, rješavajući apelaciju Nikola Andančić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Andačića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-Kž-07-

000 067 od 2. oktobra 2007. godine i Presude Općinskog suda Mostar broj 07 58 K 003040 06 K od 9. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Nikola Andačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 4. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Kž-07-000 067 od 2. oktobra 2007. godine i Presude Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 K 003040 06 K od 9. maja 2007. godine.

2. Općinski sud je donio Presudu broj 07 58 K 003040 06 K od 9. maja 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj 007-0-Kž-07-000 067 od 2. oktobra 2007. godine, kojom su na osnovu člana 299. stav 1. tačka c. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine oslobođeni od optužbe I. J. i M. B. iz Mostara, da su počinili krivično djelo prevare iz člana 282. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

3. Apelant je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su osporene presude donesene na osnovu pogrešno utvrđenih činjenica i da su navedena lica počinila krivično djelo prevare, pa obzirom na navedeno traži da se ukinu osporene oslobađajuće presude i zakaže ponovno suđenje.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li se navodi apelanta mogu razmatrati u okviru člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, koji obezbjeđuje određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo koje krivične optužbe. U konkretnom slučaju, apelant nije niti osumnjičen niti okrivljen za krivično djelo, već se njegov zahtjev, odnosi na krivični postupak protiv drugih lica. Zbog toga se, opravdano postavlja pitanje da li pravo pojedinca da pokrene ili zahtijeva ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka protiv druge osobe spada u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.

6. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-51/08 (N. A.) | Sudska praksa | Aktio