Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1344/06 (Dom zdravlja Pale, Pale)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1344/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1344/06, rješavajući apelaciju Doma zdravlja Pale, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Doma zdravlja Pale podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-
348/03 od 3. februara 2005. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevo, broj Gž-103/05 od 30. marta 2005. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 18. maja 2006. godine, dopunske presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 30. augusta 2006. godine i presude Osnovnog suda u Sokocu, broj RS-137/05 od 10. januara 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Dom zdravlja Pale, Pale, zastupan po direktoru dr. Mira Kaurin Trifković (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Snježana Jokić, advokat iz Pala, podnio je 9. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-348/03 od 3. februara 2005. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-
103/05 od 30. marta 2005. godine, i presude Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-137/05 od 10. januara 2006. godine. Apelant je 28. novembra 2006. godine dopunio apelaciju činjenicama koje su se dogodile nakon podnošenja apelacije, žaleći se na presudu Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 18. maja 2006. godine i dopunsku presudu Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 30. augusta 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-67/02 od 26. februara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-319/03 od 15. jula 2003. godine, odbijen je tužbeni zahtjev dr. Slavka Šućura (u daljnjem tekstu: tužitelj) za poništenje rješenja apelanta broj 84/00 od 28. jula 2000. godine i odluke Upravnog odbora apelanta broj 106 od 31. augusta 2000. godine o prestanku radnog odnosa tužitelju i uspostavu radno-pravnog statusa tužitelja, kao neosnovan i obavezan tužitelj da apelantu nadoknadi na ime troškova postupka iznos od 972,00 KM, u roku od 8 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-348/03 od 3. februara 2005. godine, uvažena je revizija tužitelja, ukinuta presuda Okružnog suda, broj Gž-319/03 od 15. jula 2003. godine i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.
4. Rješenjem Okružnog suda, broj Gž-103/05 od 30. marta 2005. godine, uvažena je žalba tužitelja, ukinuta presuda Osnovnog suda, broj RS-67/02 od 26. februara 2003. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
5. Presudom Osnovnog suda, broj RS-137/05 od 10. januara 2006. godine, utvrđeno je da je tužitelj kod apelanta zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme počev od 1. augusta 2000. godine do 1. jula 2004. godine, te shodno tome obavezan je apelant da tužitelju za taj period isplati plate i ostale naknade (topli obrok i regres) u iznosu od 37.122,10 KM sa zateznom kamatom po stopi određenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate počev od dana podnošenja tužbe 3. augusta 2005. godine do isplate i nadoknadi na ime troškova postupka iznos od 2.167,00 KM, sve u roku od 15 dana od narednog dana od donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom 2. izreke presude odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja da se obaveže apelant da tužitelju isplati zatezne kamate obračunate na platu, topli obrok i regres u iznosu 23.056,95 KM sa zateznom kamatom po stopi određenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate počev od dana donošenja presude pa do konačne isplate, a stavom 3. izreke presude odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za naknadu troškova postupka u iznosu od 13.687,00 KM.
6. Presudom Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 10. maja 2006. godine, djelomično je uvažena žalba apelanta i prvostepena presuda preinačena tako što je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu toplog obroka u iznosu od 3.778,00 KM kao neosnovanim. Žalba apelanta je u ostalom dijelu odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme i u dijelu kojim je apelant obavezan da plati na ime naknade plata iznos od 31.444,10 KM i regresa u iznosu od 1.900,00 KM i troškove postupka u iznosu od 2.167,00 KM. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena (stav 2. i 3. izreke pobijane presude).
7. Dopunskom presudom Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 30. augusta 2006. godine, žalba tužitelja je uvažena i prvostepena presuda Osnovnog suda, broj RS-137/05 od 10. februara 2006. godine je preinačena (stav 2. izreke) tako što je apelant obavezan da tužitelju na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata za period od 15. septembra 2000. godine do 30. novembra 2005. godine na ime naknade za plate i regerese plati iznos od 20.682,35 KM.
8. Rješenjem Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 27. septembra 2006. godine, ispravljena je presuda ovog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 18. maja 2006. godine u zaglavlju tako što umjesto datuma 10. maj 2006. godine treba da stoji datum 18. maj 2006. godine i u uvodu umjesto datuma 10. februar 2006. godine treba da stoji datum 10. januar 2006. godine i dopunska presuda ovog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 30. augusta 2006. godine tako što u uvodu i u izreci dopunske presude treba da stoji umjesto datuma 10. februara 2006. godine datum 10. januara 2006. godine.
9. Apelant je izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 18. maja 2006. godine i dopunske presude Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 134 od 30. augusta 2006. godine, i postupak po reviziji je u toku pred Vrhovnim sudom.
10. Apelant se žali da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
12. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
13. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije, nakon izjavljene revizije je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, koji još nije donio odluku o reviziji.
14. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03 i 85/03) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
15. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović