Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1356/06 (I. M.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1356/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1356/06, rješavajući apelaciju Ive Markelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ive Markelića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž.1359/05 od 2. marta 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj P-2633/02 od 13. jula 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivo Markelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dubrava, podnio je 10. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž.1359/05 od 2. marta 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2633/02 od 13. jula 2005. godine.
2. Općinski sud donio je presudu, broj P.2633/02 od 23. aprila 2003. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta radi naknade štete i poništenja rješenja Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 15/I-34-9641/02 od 3. decembra 2002. godine, a kojim je utvrđeno da apelantu prestaje radni odnos jer se protiv njega vodi krivični postupak zbog krivičnog djela ubojstvo na mah, iz člana 177. stav 4 i člana 172. stav 4. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Presuda Općinskog suda je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1273/03 od 14. okotbra 2003. godine.
3. Općinski sud je, odlučujući po zahtjevu apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom istog suda, broj P.2633/02 od 23. aprila 2003. godine, donio rješenje broj P-
2633/02 od 13. jula 2005. godine, kojim je prijedlog apelanta odbio kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da okolnost da je u potvrdi pogrešno navedeno krivično djelo zbog kojeg se vodio krivični postupak protiv apelanta ne može predstavljati razlog zbog kojeg bi se usvojio prijedlog za ponavljanje postupka, budući da je nesporno protiv apelanta u vrijeme odlučivanja o prijemu u radni odnos vođen krivični postupak i da je apelant u tom postupku krivično osuđen, te je sud zaključio da je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka neosnovan.
4. Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž.1359/05 od 2. marta 2006. godine, odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje prihvatajući u potpunosti razloge prvostepenog suda date u obrazloženju pobijanog rješenja, te je zaključio da u konkretnom slučaju nisu postojali uslovi iz člana 394. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 42/98) za ponavljanje pravosnažno okončan postupka.
5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu člana 9. stav 1. Ustava Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant ističe da je prijedlog za ponavljanje postupka, koji je okončan pravomoćnom presudom Općinskog suda broj P.2633/02 od 23. aprila 2003. godine, podnio jer smatra da se navedena presuda zasniva na lažnoj i falsifikovanoj ispravi.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud konstatira da su pobijane odluke redovnih sudova donesene u postupku rješavanja o prijedlogu za ponavljanje postupka u kojem su sudovi ispitivali da li postoje zakonski uslovi za ponavljane postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda, broj P.2633/02 od 23. aprila 2003. godine. Pobijanim odlukama je odbijen zahtjev apelanta za ponavljanje postupka, jer za to nisu postojali zakonom propisani razlozi.
8. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće pimjenjiv na konkretnu situaciju.
9. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
10. Ustavni sud primjećuje da se o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije odlučivalo u parničnom postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, u kojem postupku je pravomoćnom presudom Općinskog suda broj P.2633/02 od 23. aprila 2003. godine odbijen tužbeni zahtjev apelanta radi naknade štete i poništenja rješenja Ministarstva. Imajući u vidu stav iznesen u prethodnoj tački ove odluke, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak po prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne tiče određivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti je taj postupak odlučujući za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Također, za Ustavni sud je očigledno da se predmetni postupak ne može dovesti u vezu sa članom 9. stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine, te slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede člana 9. stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović