Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1378/06 (H. R.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1378/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1378/06, rješavajući apelaciju Hajrudina Rizvanbegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Rizvanbegovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-198/05 od 21. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž.487/03 od 26. augusta 2004. godine i presude Općinskog suda Prozor-Rama, broj 98/01 od 17. aprila 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajrudin Rizvanbegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora-Rama, podnio je 10. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-

198/05 od 21. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž.487/03 od 26. augusta 2004. godine i presude Općinskog suda Prozor-Rama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 98/01 od 17. aprila 2003. godine.

2. Općinski sud donio je presudu, broj 98/01 od 17. aprila 2003. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta za utvrđenje da je nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Kralja Tomislava bb u Prozoru-Rama, koji se nalazio na spratu Veterinarske stanice, i koji je zajedno sa Veterinarskom stanicom srušen 1998. godine, te da je tužena Općina Prozor-Rama obavezna apelantu osigurati odgovarajući stan u gradu Prozoru.

3. Rješavajući po žalbi apelanta protiv presude Općinskog suda, broj 98/01 od 17. aprila 2003. godine, Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž.487/03 od 26. augusta 2004. godine, kojom je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Vrhovni sud je donio rješenje, broj Rev-198/05 od 21. februara 2006. godine, kojim je reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je obrazložio da je revizija nedozvoljena zbog toga što je vrijednost spora koju je apelant označio 100, 00 KM, te da taj iznos ne prelazi 15. 000 KM, kako je propisano članom 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 42/98 i 3/99), a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju na osnovu člana 456. stav 1. navedenog zakona.

5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodeći hronologiju činjenica i dokaza, apelant ističe da su navedena prava povrijeđena od strane prvostepenog i drugostepenog suda, kao i u postupku pred Vrhovnim sudom. Apelant navodi da je Vrhovni sud trebao uvažiti njegovu reviziju, jer je ista u zakonima o parničnom postupku susjednih zemalja i u ranijem saveznom zakonu o parničnom postupku, dozvoljena u stambenim sporovima bez obzira na vrijednost spora, te da bi važeći Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine trebalo tumačiti u tom pogledu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-198/05 od 21. februara 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž.487/03 od 26. augusta 2004. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž.487/03 od 26. augusta 2004. godine.

9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu presuda Kantonalnog suda, broj Gž.487/03 od 26. augusta 2004. godine uručena 8. septembra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. maja 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1378/06 (H. R.) | Sudska praksa | Aktio