Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1450/06 (V. P.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Dom za ljudska prava
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1450/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

1___________________________________________________________________________ Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1450/06, rješavajući apelaciju Vlade Podvorca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlade Podvorca, podnesena protiv odluke Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine, broj CH/02/10046 i 285 drugih penzionera JNA od 7. juna 2003. godine, i odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/99/1562 i dr. od 7. juna 2004. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Vlado Podvorac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 18. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom), broj CH/02/10046 i 285 drugih penzionera JNA od 7. juna 2003. godine i odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija), broj CH/99/1562 i dr. od 7. juna 2004. godine.

2. Odlukom Doma, broj CH/02/10046 i 285 drugih penzionera JNA od 7. juna 2003. godine, a koje prijave su spojene te je donesena jedna odluka u vezi sa isplatom razlike u iznosu penzija, utvrđeno je da nema povrede prava na imovinu u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), niti su podnosioci prijava diskriminisani u uživanju 2___________________________________________________________________________ prava na socijalnu sigurnost prema članu 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravnima.

3. U vezi istog pitanja, Komisija je donijela odluku broj CH/99/1562 i dr. od 7. juna 2004. godine, kojom su prijave spojene i proglašene neprihvatljivim kao očigledno neosnovane.

4. Apelant navodi da je osporenim odlukama, kojima je obuhvaćena i njegova prijava, povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te predlaže da Ustavni sud ukine član 139. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

6. Ustavni sud naglašava, da su Ustav Bosne i Hercegovine i Sporazum o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: Sporazum) usvojeni istovremeno, 14. decembra 1995. godine, kao aneksi Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, pa treba smatrati da odredbe ova dva aneksa dopunjuju jedan drugog i djeluju paralelno. Iz ovog proizilazi da odredbe sadržane u Sporazumu ne mogu biti u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci AP-1517/06 od 27. juna 2006. godine naveo da je Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) uspostavljen Aneksom VI Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, i da ima nadležnost da odlučuje o pitanjima navodnih kršenja ljudskih prava a da apelaciona jurisdikcija Ustavnog suda ima za osnov člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine koji mu omogućava jurisdikciju s obzirom na «odluku bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini» te je Ustavni sud u toj 3___________________________________________________________________________ odluci zaključio da autori ovih odredaba nisu imali namjeru da Dom bude uključen među institucije koje treba da budu nadležne da pitanja u vezi sa ljudskim pravima dostavljaju Ustavnom sudu na preliminarna razmatranja niti im je bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljeneni.

7. Analizirajući dalje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine (član VI/4.) i Sporazuma (član XI/3), evidentno je da su i odluke Ustavnog suda i odluke Doma konačne i obavezujuće. Obzirom da su navedene odredbe usvojene u isto vrijeme proizilazi da niti jedna od ovih institucija nije nadležna da revidira odluke one druge već je namjera autora bila da u pogledu pitanja ljudskih prava Ustavni sud i Dom treba da funkcioniraju kao paralelne institucije, da ni jedna od njih nije nadležna da se miješa u rad one druge, a da je u pojedinim slučajevima ostavljeno na raspolaganje podnosiocima zahtjeva da naprave izbor između alternativnih pravnih lijekova. (vidi, inter alia, Ustavni sud odluka broj U-7/98 od 26. februara 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 9/99).

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na svoj stav (vidi odluku broj U-21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01) da se Dom, ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njegove odluke, jer Dom vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Obzirom da je Komisija nakon prestanka postojanja Doma prema posebnom sporazumu preuzela mandat da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra 2003. godine to proizilazi da se navedeni stav odnosi i na odluke Komisije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan za odlučivanje u konkretnom slučaju.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1450/06 (V. P.) | Sudska praksa | Aktio