Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1840/06 (M. M.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1840/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1840/06, rješavajući apelaciju Maida Mirojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Maida Mirojevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-868/05 od 21. marta 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj GŽ-1988/04 od 29. marta 2005. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj PR-1020/04 od 30. aprila 2004. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Maid Mirojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Azra Smajović, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-868/05 od 21. marta 2006. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ-1988/04 od 29. marta 2005. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PR-1020/04 od 30. aprila 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj PR-1020/04 od 30. aprila 2004. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj GŽ-1988/04 od 29. marta 2005. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže Sarajevska filharmonija Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu za period od 1999, 2000. i 2001. godine isplati naknadu u iznosu od 2.000,00 KM godišnje, sa zateznom kamatom u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate, počev od dana dospijeća godišnjih iznosa, pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja, a apelant obavezan da tuženom nadoknadi troškove u iznosu od 1.501,50 KM u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-868/05 od 21. marta 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju, obrazlažući da, kako je sa glavnim tužbenim zahtjevom, čija je vrijednost 6.000,00 KM, apelant odbijen, to znači da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi zakonom propisani imovinski cenzus 10.000,00 KM, zbog čega je revizija nedopuštena, pa ju je na temelju odredbe člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06), valjalo odbaciti.

4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-868/05 od 21. marta 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1988/04 od 29. marta 2005. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je Vrhovni sud 21. marta 2006. godine donio rješenje kojim je odbacio reviziju apelanta, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. juna 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1840/06 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio