Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1884/06 (F. G.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Povrat stana
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1884/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1884/06, rješavajući apelaciju Fatime Gračanlić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Gračanlić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj U-97/05 od 19. aprila 2006. godine, Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 05-050-01-722/05 od 30. juna 2005. godine i Zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Derventa broj 05-050-14-45/02 od 31. oktobra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Fatima Gračanlić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Nada Nović, advokat iz Dervente, podnijela je 26. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-97/05 od 19. aprila 2006. godine, Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05-050-01-722/05 od 30. juna 2005. godine i Zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Derventa (u daljnjem tekstu:Odsjek) broj 05-050-14-45/02 od 31. oktobra 2003. godine.
2. Zaključkom Odsjeka, broj 05-050-14-45/02 od 31. oktobra 2003. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice, kao nosioca stanarskog prava, za povrat u posjed stana koji se nalazi u Derventi, ulica Miloša Vujakovića broj 8 (u daljnjem tekstu: predmetni stan). U obrazloženju zaključka se navodi da je zahtjev apelantice za povrat predmetnog stana, koji je podnijela 22. februara 2002. godine, neblagovremen jer je Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanova kod nadležnih opštinskih organa uprave istekao 19. aprila 2000. godine, a kod Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica 19. juna 2000. godine. Dalje se navodi da je u toku postupka utvrđeno da su predmetni stan od 1995. godine, u različitim periodima, koristili privremeni korisnici S. Đ. i S. O., te da je Rješenjem Odsjeka, broj 05-
050-14-42/00 od 25. avgusta 2000. godine, predmetni stan dodijeljen M. B. kao alternativni smještaj u kojem i sada živi. S obzirom da je predmetni stan bio u funkciji stanovanja Odsjek je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe člana 32. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/98, 12/99, 31/99 i 65/01) kojima je propisan poseban rok za povrat uništenih i oštećenih stanova.
3. Odlučujući o žalbi apelantice protiv Zaključka Odsjeka, broj 05-050-14-45/02 od 31. oktobra 2003. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 05-050-01-722/05 od 30. juna 2005. godine kojim je žalba apelantice odbijena kao neosnovana.
4. Protiv Rješenja Ministarstva, broj 05-050-01-722/05 od 30. juna 2005. godine, apelantica je podnijela tužbu Okružnom sudu, koji je Presudom broj U-97/05 od 19. aprila 2006. godine tužbu apelantice odbio kao neosnovanu. Zahtjev apelantice za naknadu troškova je odbijen kao neosnovan. U obrazloženju svoje presude Okružni sud je naveo da su upravni organi pravilno zaključili da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe člana 32. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine, kojima su određeni rokovi za podnošenje zahtjeva za povrat uništenih ili oštećenih stanova, budući da je u toku postupka utvrđeno da je predmetni stan bio u funkciji stanovanja. Sud je dalje naveo da su upravni organi pravilno zaključili da je zahtjev apelantice za povrat predmetnog stana neblagovremen, s obzirom da je odredbama člana 16. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana u posjed bio 19. april 2000. godine. Budući da apelantica nije podnijela zahtjev za povrat stana u propisanom roku Okružni sud je naveo da je apelantici prestalo svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu u smislu odredbi člana 16. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine.
5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U skladu sa članom 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenoj imovini ukoliko nosilac stanarskog prava ne podnese zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona prestaje mu stanarsko pravo. Navedeni rok je dva puta produžen tako da je krajnji rok za povrat stanova na kojima postoji stanarsko pravo nadležnim organima uprave u Republici Srpskoj bio 19. april 2000. godine. Nesporno je da je apelantica zahtjev za povrat predmetnog stana podnijela 22. februara 2002. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Propust apelantice da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat predmetnog stana. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović