Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1911/06 (R. A.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1911/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1911/06, rješavajući apelaciju Ranka Aćimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ranka Aćimovića, podnesena zbog povrede prava na nepristrasno suđenje i povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj RS-363/98, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ranko Aćimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, zastupan po Borislavu Pađenu advokatu iz Banjaluke, podnio je 30. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog povrede prava na nepristrasno suđenje i nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-363/98. Apelant je dopunio apelaciju 28. decembra 2007. godine.
2. Iz navoda apelacije proizilazi da je apelant, podnio prijavu na konkurs Republičke uprave carina Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republička uprava carina) za izbor na radno mjesto carinika saradnika u carinarnici Banjaluka, koji je objavljen dana 28. septembra 1998. godine u dnevnim novinama «Glas srpski». Nezadovoljan odlukom o izboru kandidata, 01-broj:2956-135/98 od 10. novembra 1998. godine, o kojem je pismeno obavješten 18. novembra 1998. godine aktom, 03/1-1-broj: 2956-376/98 od 10. novembra 1998. godine, apelant je blagovremeno protiv iste podnio prigovor. Republička uprava carina, rješavajući prigovor apelanta donijela je rješenje, 01-broj:2956-
530/98 od 23. decembra 1998. godine kojim je odbila prigovor kao neosnovan.
3. Apelant je 10. decembra 1998. godine tužbom kod Osnovnog suda pokrenuo radni spor tražeći da se poništi odluka o izboru kandidata po konkursu Republičke uprave carina, 03/1-1-broj: 2956-376/98 od 10. novembra 1998. godine kao nezakonita, te tražio da se naloži Republičkoj upravi carina da izvrši ponovni izbor u skladu sa zakonom i naknadu troškova postupka. Apelant je također tražio da sud izda privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje pobijane odluke do pravosnažnog okončanja spora. Apelant je podneskom od 28. decembra 1998. godine preinačio tužbu tako što je uz postojeći tužbeni zahtjev tražio da sud poništi kao nezakonito rješenje Republičke uprave carina, 01-broj:2956-530/98 od 23. decembra 1998. godine, dok je podneskom od 27. maja 1999. godine proširio tužbu i na 25 izabranih kandidata. Podneskom od 14. marta 2005. godine, apelant je izmjenio svoj tužbeni zahtjev tako što je kao tužene označio Bosnu i Hercegovinu-Upravu za indirektno oporezivanje, Republiku Srpsku-Područnu jedinicu uprave za indirektno oporezivanje Banjaluka, i tražio da se kao nezakonite ponište odluka o izboru kandidata tužene 01-broj:2956-
135/98 od 10. novembra 1998. godine i rješenje 01-broj:2956-530/98 od 23. decembra 1998. godine.
4. Osnovni sud se rješenjem, broj RS-363/98 od 8. aprila 2005. godine oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetu RS-363/98. Istim rješenjem Osnovni sud navodi da će po pravosnažnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Sudu Bosne i Hercegovine u Sarajevu. U obrazloženju rješenja, Osnovni sud se pozvao na Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine i na Zakon o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine koji je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila 26. aprila odnosno 21. maja 2004. godine. U obrazloženju se dalje navodi, da su ispunjeni uslovi da u ovoj pravnoj stvari rješava Sud Bosne i Hercegovine, jer je Republička uprava carina Republike Srpske pravni prednik Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, te je sud u smislu odredbe člana 17. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03) donio rješenje kojim se oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv rješenja dozvoljena žalba Okružnom sudu u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
5. Apelant se prema vlastitim tvrdnjama nije žalio na rješenje Osnovnog suda pa je po pravosnažnosti rješenja predmetni spis 24. juna 2005. godine dostavljen Sudu Bosne i Hercegovine na nadležno rješavanje.
6. Apelant smatra da je Osnovni sud povrijedio njegovo pravo na nepristrasno suđenje i pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) budući da je Osnovni sud od dana podnošenja njegove tužbe pa do podnošenja apelacije zakazao devet ročišta, te navodi da je sud bio pristrasan i da je navodio lažne razloge za odlaganje ročišta.Apelant dalje navodi, da se obraćao Sekretarijatu za inspekcijske poslove sa zahtjevom za provođenje inspekcijskog nadzora, ali bez uspjeha, te da nije uspio ni pokušaj Republičkog javnog pravobranilaštva da se spor riješi putem medijacije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud prvenstveno konstatira da apelant izričito ukazuje na nepristrasno suđenje i dužinu postupka u predmetu Osnovnog suda koji je okončan rješenjem, broj RS-363/98 od 8. aprila 2005. godin, protiv kojeg apelant po vlastitoj izjavi nije podnio žalbu.Apelant dakle ne ukazuje na dužinu postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine Obzirom da apelant ukazuje na neprimjereno dugo trajnje postupka u predmetu Osnovnog suda, Ustavni sud podsjeća da je apelant, shodno odredbi člana 16. stav 1. i 3. Pravila Ustavnog suda apelaciju mogao podnijeti u toku trajanja postupka pred tim sudom ili u roku od 60. dana od prijema odluke o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
10. U konkretnom slučaju apelant je, obzirom da je postupak pred Osnovnim sudom okončan rješenjem, broj RS-363/98 od 8. aprila 2005. godine, protiv tog rješenja, shodno pouci o pravnom lijeku, mogao u roku od 15 dana podnijeti žalbu Okružnom sudu u Banja Luci, što prema vlastitim tvrdnjama i dokazima predočenim Ustavnom sudu nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović