Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1945/06 (Ministarstvo za privredu Bosansko-podrinjskog kantona Goražde)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Vanredni pravni lijekovi
  • Protek roka
  • Privatizacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1945/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 1945/06, rješavajući apelaciju Ministarstva za privredu Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ministarstva za privredu Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-28/05 od 22. marta 2006. godine i presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj U-

536/04 od 17. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ministarstvo za privredu Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (u daljnjem tekstu: apelant), podnijelo je 4. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-28/05 od 22. marta 2006. godine i presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-536/04 od 17. maja 2005. godine. Apelant je dopunio apelaciju 6. novembra 2006. godine.

2. Rješenjem Agencije za privatizaciju u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde (u daljnjem tekstu: Agencija za privatizaciju), broj 13-19-420/02 od 17. decembra 2002. godine, odobren je upis izvršene privatizacije u sudski registar preduzeća "Bazna hemija" d.o.o. sa sjedištem u Vitkovićima-Goražde, JMB 20223057 kod Kantonalnog suda Goražde.

3. Rješenjem apelanta, broj UP-1-04-19-29/04 od 30. januara 2004. godine, poništeno je po pravu nadzora rješenje Agencije za privatizaciju, broj 13-19-420/02 od 17. decembra 2002. godine.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj U-536/06 od 17. maja 2005. godine, uvažena je tužba tužitelja "BIG-Investicione grupe" d.d. Sarajevo, Ragiba Omanovića, "Bazne hemije" d.o.o Goražde, Ibrahima Imamovića, Hajrudina Selimovića i Emira Sofića, te je rješenje apelanta, broj UP-

1-04-19-29/04 od 30. januara 2004. godine, poništeno. Apelant je navedenu presudu primio 30. maja 2005. godine.

5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-536/06 od 17. maja 2005. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj Uvl-28/05 od 22. marta 2006. godine, kojom je zahtjev apelanta odbio na osnovu člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05). Apelant je navedenu presudu primio 4. maja 2006. godine.

6. Apelant navodi da su osporenim presudama povrijeđena njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine i pravo da posjeduje imovinu sam i u zajednici sa drugim iz člana 17. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Vezano za zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove, budući da u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Slijedeći praksu Evropskog suda i Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke u pravilu, ne smatra efektivnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi odluku o dopustivosti Ustavnog suda, broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine).

10. Obzirom da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne presude odbijen, Ustavni sud zaključuje da se u apelantovom slučaju radilo o neefektivnom pravnom lijeku iz čega slijedi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj U-536/06 od 17. maja 2005. godine.

11. S obzirom na to da je apelantu 30. maja 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj U-536/06 od 17. maja 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. jula 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1945/06 (Ministarstvo za privredu… | Sudska praksa | Aktio