Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2010/06 (R.T, M.T, V.T. i N.Č.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2010/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2010/06, rješavajući apelaciju R.T. i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R.T, M.T, V.T. i N.Č. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju, broj U-33/05 od 11. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. R.T, M.T, V.T. i N.Č. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Čajniča, koje zastupa Milenko-

Vojo Radović, advokat iz Foče, podnijeli su 10. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-33/05 od 11. maja 2006. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Čajniče (u daljnjem tekstu: Republička uprava-PJ Čajniče), broj 02/9-46-2/72 od 22. maja 2003. godine, Dragutinu Tanaskoviću i drugima je priznato pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k.č. br. 61/1-1 upisanoj u p.l. br. 660 KO Čajniče.

3. Rješavajući po žalbi apelanta M.T. protiv rješenja Republičke uprave-PJ Čajniče, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava-Banja Luka) je donijela rješenje, broj 04-474-35/03 od 23. jula 2003. godine, kojim je žalbu odbacila kao izjavljenu od neovlaštenog lica, obzirom da se isti tokom prvostepenog postupka nije pojavljivao kao stranka u postupku.

4. Republička uprava-Banja Luka je rješavajući po prijedlogu za ponavljanje postupka, okončanog rješenjem, broj 02/9-46-2/72 od 22. maja 2003. godine, donijela rješenje, broj 04-474-4/05 od 8. feburara 2005. godine, kojim je odbijen prijedlog apelanata za ponavljanje postupka kao neosnovan. Apelanti su protiv predmetnog rješenja tužbom pokrenuli upravni spor pred Okružnim sudom.

5. Okružni sud je donio presudu, broj U-33/05 od 11. maja 2006. godine, kojim je tužba apelanata odbijena kao neosnovana, obzirom da je ocjenjeno da je zahtjev apelanata neosnovan u smislu člana 234. stav 1. tačka 9. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik RS»broj 13/02) a koji predviđa mogućnost obnove postupka ako licu koje je trebalo da bude stranka nije omogućeno da učestvuje u postupku, jer je po ocjeni Okružnog suda apelantima bilo omogućeno da učestvuju u postupku, a istovremeno je utvrđeno da je zahtjev neblagovremeno podnesen, imajući u vidu odredbe člana 237. stav 1. tačka 5. u vezi sa članom 239. navedenog Zakona. Naime, Okružni sud je zaključio da apelanti nisu u subjektivnom roku od 30 dana podnijeli zahtjev za ponavljanje postupka, jer su konačno rješenje, broj 04-474-35/03 od 23 jula 2003. godine, primili dana 29. septembra 2003. godine, a zahtjev su podnijeli dana 18. novembra 2004. godine, što znači izvan zakonskog roka, predviđenog članom 237. stav 1. tačka 5. Zakona o upravnom postupku.

6. Apelanti navode da im je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Oni su, između ostalog, naveli da je do navedenih povreda došlo zbog pogrešne primjene materijalnog propisa, jer je pored subjektivnog roka, koji je primjenio Okružni sud, članom 237. stav 3. Zakona o upravnom postupku, predviđen i objektivni rok od 5 godina, u kom roku stranka može tražiti obnovu postupka.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Obzirom da apelanti osporavaju isključivo presudu Okružnog suda kojom je odbijen njihov zahtijev za ponavljanje postupka, Ustavni sud mora prvo riješiti pitanje primjenivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Iz navedenog je vidljivo da je uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se utvrđivala građanska prava i obaveze u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se povodom zahtijeva za ponavljanje postupka utvrđuju građanska prava i obaveze, i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama.

9. Ustavni sud podsjeća na svoju konstantnu praksu, kao i na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u pogledu primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u situaciji kada se apelacija podnosi na odluku suda kojom je odbijen zahtijev za obnovu postupka. S tim u vezi, zauzet je stav da se prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne mogu garantovati u situacijama kada je zahtijev za ponavljanje postupka odbijen, odnosno kada isti nije rezultirao novim suđenjem, jer se u takvim slučajevima nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6. stav 1.Evropske konvencije, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni uvjeti za novo suđenje ili ne. Takva je situacija i u ovom predmetu, jer Republička uprava-Banja Luka i Okružni sud prilikom odbijanja prijedloga apelanta za ponavljanje postupka nisu ulazili u meritum slučaja pravosnažno okončanog rješenjem Republičke uprave-PJ Čajniče, broj 02/9-46-2/72 od 22. maja 2003. godine. Pobijanom presudom je odbijen zahtjev apelanata za ponavljanje postupka, jer za to nisu postojali osnovani razlozi, kako je sud obrazložio u svojoj odluci.

10. Budući da se postupku okončanom pobijanom presudom Okružnog suda odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, ishod takvog postupka ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Apelanti također navode da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno i njihovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelanti pobijaju odluku donesenu u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kojem sud nije mogao ulaziti u ocjenu zakonitosti odluke donesene u pravosnažno okončanom upravnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2010/06 (R.T, M.T, V.T. i N.Č.) | Sudska praksa | Aktio