Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2145/07 (M. J.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2145/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2145/07, rješavajući apelaciju Miroslava Janjetovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Janjetovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Kž-07-000 059 od 13. juna 2007. godine, Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Kv-07-000 013 od 26. februara 2007. godine, Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Kž-06-000 195 od 14. novembra 2006. godine i Presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-K-06-000 018 od 13. juna 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Janjetović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milorad Malić, advokat iz Prijedora, podnio je 18. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Kž-07-000 059 od 13. juna 2007. godine, Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Kv-07-000 013 od 26. februara 2007. godine, Presude Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-06-000 195 od 14. novembra 2006. godine i Presude Okružnog suda, broj 011-0-K-06-000 018 od 13. juna 2006. godine.
2. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-K-06-000 018 od 13. juna 2006. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-06-000 195 od 14. novembra 2006. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
3. Okružni sud je rješenjem, broj 011-0-Kv-07-000 013 od 26. februara 2007. godine, odbacio apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Kž-07-000 059 od 13. juna 2007. godine, odbio kao neosnovanu žalbu apelanta na navedeno rješenje, u cijelosti prihvativši kao valjane razloge koje je naveo prvostepeni sud u obrazloženju rješenja.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo iz člana 4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Dakle, prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni ljekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnim pravnom lijeku koji je koristio.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelant je u konkretnom slučaju protiv pravosnažne presude podnio zahtjev za ponavljanje postupka kao vanredni pravni lijek. Međutim, prema praksi organa Evropske konvencije zahtjevi za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka ne predstavljaju efektivne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i ne rezultiraju ponovnim otvaranjem postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G. V. The Federal Republic of Germany, aplikacija broj E 1043/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji ( OI ), broj 35 ). U vezi sa tim, Ustavni sud slijedi istu praksu i ne može garantovati zaštitu ljudskih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
6. Evropske konvencije u postupcima u kojima apelanti koriste neefektivne pravne ljekove.
10. U konkretnom slučaju proizlazi da je posljednji efektivni pravni lijek koji je apelant koristio bila žalba na prvostepenu presudu Okružnog suda o kojoj je odlučio Vrhovni sud presudom, broj 118-0-Kž-06-000 195 od 14. novembra 2006. godine. Slijedi da je konačna odluka u predmetnom postupku navedena presuda Vrhovnog suda. Imajući u vidu da je Okružni sud rješenjem, broj 011-0-
Kv-07-000 013 od 26. februara 2007. godine, odbacio apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, slijedi da je navedenu drugostepenu presudu Vrhovnog suda apelant primio prije tog datuma. Budući da je apelacija podnesena 18. jula 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio drugostepenu presudu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović