Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2214/06 (F. J.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2214/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2214/06, rješavajući apelaciju Fikrete Jamak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fikrete Jamak podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-1793/05 od 25. aprila 2006. godine, Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, broj 02/1-1089383175 od 22. februara 2005. godine i Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje-Kantonalne administrativne službe Sarajevo, broj 1089383175 od 30. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Fikreta Jamak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 20. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-1793/05 od 25. aprila 2006. godine, Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod PIO), broj 02/1-1089383175 od 22. februara 2005. godine i Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje-Kantonalne administrativne službe Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba), broj 1089383175 od 30. decembra 2004. godine.

2. Rješenjem Kantonalne administrativne službe, broj 1089383175 od 30. decembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalnog zavoda PIO-a, broj 02/1-1089383175 od 22. februara 2005. godine, odbijen je zahtjev apelantice za priznavanje prava na porodičnu penziju iza smrti vanbračnog druga Mehmeda Čehajića, a u smislu odredaba člana 60. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

3. Protiv rješenja Federalnog zavoda PIO-a apelantica je pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je Presudom, broj U-1793/05 od 25. aprila 2006. godine, tužbu apelantice odbio kao neosnovanu.

4. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje, pravo na dom i pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6, 8. i

13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija), zatim pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, a u vezi sa pravom na imovinu, kao i član 5. Protokola broj 7. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 12. Evropske konvencije. Apelantica, također, navodi i povredu čl. 10. i 11. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. S obzirom na to da je osporena Presuda Kantonalnog suda, broj U-1793/05 od 25. aprila 2006. godine, apelantici uručena 16. maja 2006. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. jula 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2214/06 (F. J.) | Sudska praksa | Aktio