Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2215/06 (S. T.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2215/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2215/06, rješavajući apelaciju Senije Titorić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senije Titorić podnesena protiv presude Kantonalnog suda Tuzla, broj U-447/05 od 15. maja 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Senija Titorić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kladnja, podnijela je 20. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-447/05 od 15. maja 2006. godine.

2. Služba za boračko-invalidsku zaštitu Kladanj (u daljnjem tekstu: Služba) je donijela rješenje, broj 06/1-41-286/05 od 9. februara 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), broj UP-II-04/1-41-1307/05 od 11. marta 2005. godine, kojim se apelantici, roditelju šehida-poginulog branioca Omera Titorića, priznaje i nadalje pravo na porodičnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 73,40 KM počev od 1. januara 2005. godine te ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja primjenom člana 20. stav 1. tačka 3., a u vezi sa članom 22. stav 3. navedenog zakona odlučeno kao u dispozitivu a da je novčani iznos priznatih prava utvrđen na osnovu naredebe Federalnog ministarstva, broj 01-02-12-12/04 od 28. jula 2004. godine.

3. Odlučujući o tužbi apelantice, protiv rješenja Federalnog ministarstva, broj UP-II-04/1-41-

1307/05 od 11. marta 2005. godine, Kantonalni sud je donio presudu, broj U-447/05 od 15. maja 2006. godine, kojim se tužba odbija. U obrazloženju presude je navedeno da su neosnovani razlozi apelantice vezani za visinu utvrđenog iznosa porodične penzije jer su utvrđene činjenice, kao i primjena materijalnih propisa pravilna i na zakonu zasnovana.

4. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije zaštićeno članom 14. Evropske konvencije. Povredu ovih prava apelantica vidi u pogrešnoj primjeni člana 22. stav 3. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica na konkretan slučaj.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. S obzirom na to da je apelantici 19. maja 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj U-447/05 od 15. maja 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. jula 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2215/06 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio