Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2246/06 (A.Š.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2246/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2246/06, rješavajući apelaciju A.Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.Š. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-

146/05 od 28. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-354/04 od 17. septembra 2004. godine i presude Općinskog suda I Mostar, broj P-637/01 od 13. augusta 2002. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. A.Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Zdenko Milas, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Grgić & Co, Ljubuški, podnio je 24. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-146/05 od 28. februara 2006. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-354/04 od 17. septembra 2004. godine i presude Općinskog suda I Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-

637/01 od 13. augusta 2002. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-637/01 od 13. augusta 2002. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže «Sarajevo osiguranje» d.d. Sarajevo, filijala Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) da na ime naknade štete isplati apelantu iznos od 1.940,70 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. januara 2002. godine pa do konačne isplate. Stavom 2. izreke presude određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-354/04 od 17. septembra 2004. godine, uvažena je apelantova žalba, prvostepena presuda preinačena na način da je tuženi obavezan na ime naknade materijalne štete na vozilu isplatiti apelantu iznos od 0,0025 KM sa zakonskim zateznim kamatama i to: u periodu od 1. augusta 1989. godine do 6. oktobra 1989. godine kamatu po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana; u periodu od 7. oktobra 1989. godine do 8. aprila 1992. godine u visini eskontne stope Narodne banke uvećane za 20%; u periodu od 24. decembra 1996. godine do 6. jula 1998. godine u visini eskontne stope Narodne banke uvećane za 20% i u periodu od 7. jula 1998. godine do konačne isplate zakonsku zateznu kamatu po Zakonu o visini stope zatezne kamate. Stavom 2. izreke presude uvažena je apelantova žalba o odluci o troškovima parničnog postupka i prvostepena presuda preinačena na način da je tuženi obavezan na ime troškova parničnog postupka isplatiti apelantu iznos od 2.244,00 KM, sve u roku od 15 dana.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-146/05 od 28. februara 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju, obrazlažući da je u ovom predmetu prvostepena presuda donesena 13. augusta 2002. godine, u vrijeme kada je na pravnoj snazi i u primjeni bio raniji Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99), pa se u konkretnom slučaju, prema odredbi člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06), primjenjunje raniji Zakon o parničnom postupku. Vrhovni sud je dalje naveo da kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000,00 KM (iznosi 1.940,80 KM – taj iznos je apelant naveo i u reviziji), to je reviziju apelanta, primjenom odredbi člana 374. ranijeg Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku, valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelent, također, zahtjeva naknadu troškova sastavljanja apelacije u iznosu od 561,60 KM.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-146/05 od 28. februara 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-354/04 od 17. septembra 2004 godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je Vrhovni sud 28. februara 2006. godine donio rješenje kojim je odbacio reviziju apelanta, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. jula 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Osim toga, u vezi sa traženjem apelanta da mu Ustavni sud isplati troškove sastava apelacije u iznosu od 561,60 KM, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda ne postoji mogućnost obavezivanja bilo koga da snosi troškove podnošenja apelacije, te da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanta.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2246/06 (A.Š.) | Sudska praksa | Aktio