Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2362/06 (Z. J.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Povrat stana
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 5
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-2362/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2362/06, rješavajući apelaciju Zorana Jocova, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Jocova podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-287/01 od 6. aprila 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj U: 33/01 od 14. avgusta 2001. godine, Rješenja Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosansko-podrinjskog kantona Goražde broj Up-2:09-
23-52/01 od 29. juna 2001. godine i Zaključka Službe za stambene i imovinsko-pravne poslove Općine Goražde broj 06/III-23-859/99 od 17. maja 2000. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Jocov (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, kojeg zastupa Esad Muminović, advokat iz Goražda, podnio je 7. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-287/01 od 6. aprila 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U: 33/01 od 14. avgusta 2001. godine, Rješenja Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-2:09-23-52/01 od 29. juna 2001. godine i Zaključka Službe za stambene i imovinsko-pravne poslove Općine Goražde (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06/III-23-859/99 od 17. maja 2000. godine.
2. Zaključkom Službe broj 06/III-23-859/99 od 17. maja 2000. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za povrat u posjed napuštenog stana koji se nalazi u Goraždu, ulica
43. Drinske brigade broj 11 (u daljnjem tekstu: predmetni stan). U obrazloženju zaključka je navedeno da je odredbama člana 5. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99 i 43/99) propisano da se zahtjev za povrat stana koji je proglašen napuštenim može podnijeti do 4. jula 1999. godine. S obzirom da je apelant podnio zahtjev za povrat predmetnog stana 14. oktobra 1999. godine Služba je navela da je u skladu sa navedenim zakonskim odredbama apelantov zahtjev neblagovremen.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Zaključka Službe broj 06/III-23-859/99 od 17. maja 2000. godine Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UP-2:09-23-52/01 od 29. juna 2001. godine kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana.
4. Protiv Rješenja Ministarstva broj UP-2:09-23-52/01 od 29. juna 2001. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj U: 33/01 od 14. avgusta 2001. godine odbio apelantovu tužbu. U obrazloženju svoje presude Kantonalni sud je naveo da je pobijano rješenje zakonito, te da su neosnovani navodi apelanta da zbog privremenog boravka u Kanadi nije mogao znati, niti je morao znati za rokove određene Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
5. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Presude Kantonalnog suda broj U: 33/01 od 14. avgusta 2001. godine Vrhovni sud je donio Presudu broj Už-287/01 od 6. aprila 2006. godine kojom je apelantova žalba odbijena. U obrazloženju svoje presude Vrhovni sud je naveo da su upravni organi i Kantonalni sud pravilno zaključili da je apelantov zahtjev od 14. oktobra 1999. godine za povrat predmetnog stana neblagovremen u smislu odredbi člana 5. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 5. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano da se zahtjev za povrat stana koji je proglašen napuštenim može podnijeti do 4. jula 1999. godine. U konkretnom slučaju je nesporno da je apelant zahtjev za povrat predmetnog stana podnio 14. oktobra 1999. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Propust apelanta da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat predmetnog stana. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović