Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2491/06 (B. Z. i P. Z.)
Odluka donesena 14. 02. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2491/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine , u predmetu broj AP 2491/06, rješavajući apelaciju Bože Zirojevića i Petra Zirojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bože Zirojevića i Petra Zirojevića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-520/05 od 23. maja 2006. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj Gž. 50/04 od 6. aprila 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Nevesinju broj P. 281/92 od 1. decembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Božo Zirojević i Petar Zirojević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sremske Kamenice, Republika Srbija, koje zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja, podnijeli su 21. avgusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-520/05 od 23. maja 2006. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž. 50/04 od 6. aprila 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P. 281/92 od 1. decembra 2003. godine. Apelanti su 11. septembra 2006. godine dopunili apelaciju.
2. Presudom Osnovnog suda broj P. 281/92 od 1. decembra 2003. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže ZDP «Rudnik i Termoelektrana» Gacko (u daljnjem tekstu: tuženi) da im isplati na ime inflatorne štete iznos od 71.079,78 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. oktobra 1991. godine, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka.
3. Odlučujući o žalbi apelanata protiv Presude Osnovnog suda broj P. 281/92 od 1. decembra 2003. godine Okružni sud je donio Presudu broj Gž. 50/04 od 6. aprila 2005. godine kojom je žalba apelanata uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je djelimično usvojen tužbeni zahtjev apelanata i tuženi obavezan da apelantima isplati na ime inflatorne štete iznos od 64.564,44 KM u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude, nakon čega teku i zakonske zatezne kamate ako se isplata ne izvrši u tom roku, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.450,00 KM, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Tužbeni zahtjev apelanata preko dosuđenog iznosa, kao i zahtjev za dosuđenje kamate od 1. oktobra 1991. godine je odbijen.
4. Protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 50/04 od 6. aprila 2005. godine apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj Rev-520/05 od 23. maja 2006. godine odbacio reviziju apelanata. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dozvoljena u smislu odredbi člana 237. stav 2. ZPP budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 6.515,34 KM (koliko iznosi razlika između zahtjevane naknade i naknade dosuđene drugostepenom presudom). Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP reviziju apelanata odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-520/05 od 23. maja 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanata izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 50/04 od 6. aprila 2005. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž. 50/04 od 6. aprila 2005. godine.
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena Presuda Okružnog suda broj Gž. 50/04 od 6. aprila 2005. godine s obzirom da su apelanti 19. maja 2005. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu protiv predmetne presude, pa se samo po sebi podrazumijeva da su presudu Okružnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. avgusta 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović