Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2627/06 (M. J., B. J. i M. G.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2627/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2627/06, rješavajući apelaciju Miloša Jovića, Bore Jovića i Mirjane Grbeš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloša Jovića, Bore Jovića i Mirjane Grbeš podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-242/05 od 26. jula 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju broj Gž. 516/04 od 4. februara 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Modriči broj P-276/03 od 16. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloš Jović, Boro Jović i Mirjana Grbeš (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ilija Andrić, advokat iz Modriče, podnijeli su 7. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-242/05 od 26. jula 2006. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž. 516/04 od 4. februara 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-276/03 od 16. juna 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-276/03 od 16. juna 2004. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže Opština Modriča (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima, kao zakonskim nasljednicima Dragoja Jovića, na ime porušenog dvosobnog stana u ulici Vojvode Stjepanovića broj 3, stan broj 7, površine 55 m , obezbijedi i preda u posjed i svojinu drugi odgovarajući dvosobni stan, površine 55 m , izgrađen na gradskom građevinskom zemljištu u Modriči, odnosno da se tužena oslobodi ove obaveze ako im isplati novčanu protivvrijednost u iznosu od 82.500,00 KM, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka. Sud je odredio da svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka.

3. Odlučujući o žalbi apelanata protiv Presude Osnovnog suda broj P-276/03 od 16. juna 2004. godine Okružni sud je donio Presudu broj Gž. 516/04 od 4. februara 2005. godine kojom je žalba apelanata odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 516/04 od 4. februara 2005. godine apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj Rev-242/05 od 26. jula 2006. godine reviziju apelanata odbacio. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da su apelanti u tužbi označili vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 KM i da istu nisu mijenjali do kraja postupka pred prvostepenim sudom. S obzirom da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, koji je propisan odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05), Vrhovni sud je naveo da je revizija apelanata nedozvoljena. Nadalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-242/05 od 26. jula 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanata izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž. 516/04 od 4. februara 2005. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž. 516/04 od 4. februara 2005. godine.

9. S obzirom da je Presuda Okružnog suda broj Gž. 516/04 od 4. februara 2005. godine punomoćniku apelanata uručena 9. februara 2005. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. septembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2627/06 (M. J., B. J. i M. G.) | Sudska praksa | Aktio