Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2687/06 (D. H.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2687/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2687/06, rješavajući apelaciju Dojčin Hrvaćanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dojčina Hrvaćanina podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Gž-

06-000 765 od 31. maja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru, broj P-1651/86 od 2. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dojčina Hrvaćanina podnesena protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj 077-0-I-06-

000-1409 od 16. augusta 2006. godine i Presude Okružnog suda, broj 011-0-U-06-000 385 od 11. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dojčin Hrvaćanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 18. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-000 765 od 31. maja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-

1651/86 od 2. marta 2006. godine. Apelant je dopunio apelaciju 13. oktobra 2006. godine protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj 077-0-I-06-000-1409 od 16. augusta 2006. godine. Apelant je dopunio apelaciju 29. januara 2007. godine žaleći se i protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-U-

06-000 385 od 11. decembra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-1651/86 od 2. marta 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000 765 od 31. maja 2006. godine, usvojen je tužbeni zahtjev Bogdana Rendića (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, radi priznanja prava vlasništva i predaje u posjed, te je naloženo apelantu da prestane sa uznemiravanjem tužioca u vlasništvu nekrentnine pobliže označene u dispozitivu prvostepene presude. Istom presudom je obavezan apelant da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.020,00 KM.

3. Tužitelj je protiv apelanta podnio prijedlog za izvršenje, kojim bi se apalantu "zabranilo da prelazi pješice i progoni stoku preko [tužiočeve] parcele [...]", kao i radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 1.020,00 KM. Osnovni sud je 16. augusta 2006. godine donio rješenje o izvršenju broj 077-0-I-06-000-1409 kojim je dozvolio traženo izvršenje.

4. Odlučujući o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područni centar Banja Luka (u daljnjem tekstu: Područni centar), broj 35-477-8-71/05 od 18. januara 2006. godine, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) je donijela rješenje, broj 04-477-4/06 od 10. marta 2006. godine, kojim je odbijen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka.

5. Apelant je protiv rješenja Republičke uprave, broj 04-477-4/06 od 10. marta 2006. godine, tužbom pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom, koji je presudom, broj 011-0-U-06-000 385 od 11. decembra 2006. godine, tužbu odbio kao neosnovanu.

Protekao rok za podnošenje apelacije

6. Apelant osporava slijedeće odluke: presudu Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000 765 od 31. maja 2006. godine i presudu Osnovnog suda, broj P-1651/86 od 2. marta 2006. godine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Na osnovu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Apelant je konačnu odluku Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-000 765 od 31. maja 2006. godine, primio 27. juna 2006. godine, a apelacija je podnesena 18. septembra 2006. godine, te proizilazi da je apelacija u ovom dijelu podnesena po proteku roka propisanog za podnošenje apelacije iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno jer je protekao rok od 60 dana od kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

Apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom

9. Apelant osporava i rješenje Osnovnog suda, broj 077-0-I-06-000-1409 od 16. augusta 2006. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje na novčanim primanjima apelanta, zatim presudu Okružnog suda, broj 011-0-U-06-000 385 od 11. decembra 2006. godine, kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka koji je vođen kod Područnog centra.

10. Pri ispitivanju dopustivosti ovog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

11. U pogledu presude Okružnog suda, koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanata za ponavljanje upravnog postupka okončanog pravosnažnim rješenjem Područnog centra, broj 35-477-8-71/05 od 18. januara 2006. godine, Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobren ponovni postpak ili ne.

12. Prema navedenom, apelant se ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku u kojem nije odlučivano o njegovim građanskim pravima i obavezama, već o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne.

13. U vezi navoda apelanta koji se odnose na rješenje Osnovnog suda, broj 077-0-I-06-

000-1409 od 16. augusta 2006. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje na novčanim primanjima apelanta, Ustavni sud zapaža da je osporeno rješenje doneseno u izvršnom postupku, a na temelju pravosnažne presude Osnovnog suda, broj P-1651/86 od 2. marta 2006. godine, kojom je obavezan apelant da prestane sa uznemiravanjem tužioca u vlasništvu sporne nekrentnine, kao i da tužitelju na ime troškova postupka isplati iznos od 1.020,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije.

14. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

15. U konkretnom slučaju, građanska prava i obaveze apelanta utvrđene su pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj P-1651/86 od 2. marta 2006. godine, kojom je naloženo apelantu da prestane sa uznemiravanjem tužioca u vlasništvu nekrentnine pobliže označene u dispozitivu prvostepene presude, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.020,00 KM. Međutim, u predmetnom izvršnom postupku u kojem je doneseno rješenje Osnovnog suda, broj 077-0-I-06-000-1409 od 16. augusta 2006. godine, nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava i obaveze. Navedenim rješenjem je određeno izvršenje na novčanim primanjima apelanta u skladu sa pravosnažno utvrđenom obavezom apelanta iz presude Osnovnog suda, broj P-1651/86 od 2. marta 2006. godine.

16. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2687/06 (D. H.) | Sudska praksa | Aktio