Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2697/06 (Tuzlanski kanton)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2697/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2697/06, rješavajući apelaciju Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog kantona podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-

000260 od 11. jula 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj I-2564/05 od 12. januara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 21. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000260 od 11. jula 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-2564/05 od 12. januara 2006. godine.

2. Općinski sud, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja Ferzije Mumić (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), donio je Rješenje broj I-2564/05 od 20. septembra 2005. godine kojim je dozvoljeno izvršenje Presude Općinskog suda broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine, potvrđene Presudom Kantonalnog suda broj Gž-357/05 od 29. jula 2005. godine.

3. Odlučujući o prigovoru apelanta protiv Rješenja o izvršenju broj I-2564/05 od 20. septembra 2005. godine i prijedlogu apelanta za odlaganje izvršenja Općinski sud je donio Rješenje broj I-2564/05 od 12. januara 2006. godine kojim su prigovor i prijedlog za odlaganje izvršenja apelanta odbijeni. Određeni su troškovi tražioca izvršenja za sastav odgovora na prigovor u iznosu od 264,00 KM. U obrazloženju svog rješenja Općinski sud je naveo da apelant u podnesenom prigovoru nije naveo nijedan razlog koji spriječava izvršenje u smislu odredbi člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 32/03). Sud je dalje naveo da bi primjena Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenom odlaganju; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/04), na koji se u prigovoru pozvao apelant, dovela do povrede prava tražioca izvršenja na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koje podrazumijeva i pravo na izvršenje presude.

4. Protiv Rješenja Općinskog suda broj I-2564/05 od 12. januara 2006. godine apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 003-0-Gž-06-000260 od 11. jula 2006. godine odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju svog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio prigovor apelanta kao neosnovan, budući da ne sadrži razloge koji sprečavaju izvršenje rješenja u smislu odredbi člana 47. ZIP, te da nema ni mjesta obustavi izvršnog postupka u smislu člana 170. stav 2. ZIP. Sud je istakao da bi primjena Zakona o privremenom odlaganju dovela do sprječavanja izvršenja pravosnažne sudske odluke na štetu tražioca izvršenja, a time i do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencijeu i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja Kantonalnog suda i Općinskog suda koja su donesena u izvršnom postupku. S obzirom na to, neophodno je prvenstveno odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih prava i obaveza, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj AP-2253/05od 31. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržavši praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, zaključio da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne uživaju zaštitu u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, osim ukoliko se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije.

10. U konkretnom slučaju prava i obaveze apelanta su utvrđene pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine, potvrđenom Presudom Kantonalnog suda broj Gž-357/05 od 29. jula 2005. godine godine, kojima je apelant obavezan na isplatu određenog novčanog iznosa tražiocu izvršenja. U predmetnom izvršnom postupku, utvrđeno je da su se stekli zakonski uslovi za određivanje prinudnog izvršenja pravosnažne i izvršne sudske odluke, kojom su u postupku koji je prethodio izvršnom postupku, utvrđene apelantove obaveze prema tražiocima izvršenja, a nisu određena nova ni posebna prava ili obaveze apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno nesporno je da u predmetnom izvršnom postupku koji je okončan pobijanim rješenjem Kantonalnog suda, nisu za apelanta utvrđivana nikakva nova prava i obaveze.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja novih prava i obaveza apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dosljedno prednjem i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na pravično suđenje, a budući da se radi o akcesornom pravu, takođe su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Apelant, takođe, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu broj AP-206/02od 23. jula 2004. godine gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može shodno primijeniti i u konkretnom slučaju, s obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja novih apelantovih prava i obaveza. Potraživani novčani iznos koji apelant treba isplatiti tražiocu izvršenja jeste imovina koja je kao imovinsko pravo zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, međutim, osnovanost isplate kao i visina navedenog novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluka u izvršnom postupku. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju, takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2697/06 (Tuzlanski kanton) | Sudska praksa | Aktio