Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2967/06 (M. V.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2967/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 2967/06, rješavajući apelaciju Marine Vesić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marine Vesić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-

000 399 od 22. septembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-556/04 od 27. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj P-1528/02 od 16. januara 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Marina Vesić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Rijeke, Republika Hrvatska, koju zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banjaluke, podnijela je 31. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 399 od 22. septembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-556/04 od 27. decembra 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1528/02 od 16. januara 2004. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-1528/02 od 16. januara 2004. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvdi da je Ugovor o korištenju stana od 8. januara 1991. godine, koji je pravni prednik apelantice Boran Vesić zaključio sa Samoupravnom interesnom zajednicom stanovanja Banjaluka, pravno valjan, a na osnovu kojeg je apelantica poslije smrti svoga supruga, pravnog prednika, ostala jedini nosilac stanarskog prava na dvosobnom stanu u Banjaluci, ulica Kosovke djevojke broj 17/I, stan broj 9, te da se naloži drugotuženoj Milici Kočić da se iseli iz predmetnog stana i isti preda u posjed apelantici. Apelantica je obavezana da naknadi troškove postupka Gradu Banjaluka, kao prvotuženom, u iznosu od 250,00 KM, a drugotuženoj Milici Kočić iznos od 550,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelantice protiv Presude Osnovnog suda broj P-1528/02 od 16. januara 2004. godine Okružni sud je donio Presudu broj Gž-556/04 od 27. decembra 2005. godine kojom je žalba apelantice odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Protiv Presude Okružnog suda broj Gž-556/04 od 27. decembra 2005. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 399 od 22. septembra 2006. godine reviziju apelantice odbacio. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju, budući da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je apelantica označila. S obzirom da je označena vrijednost predmeta spora 500,00 KM Vrhovni sud je naveo da je revizija nedozvoljena u smislu odredbi člana 237. stav 2. ZPP. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP reviziju apelanatice odbacio kao nedozvoljenu.

5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 399 od 22. septembra 2006. godine odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanatice izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž-556/04 od 27. decembra 2005. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž-556/04 od 27. decembra 2005. godine.

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena Presuda Okružnog suda, broj Gž-556/04 od 27. decembra 2005. godine, s obzirom da je apelantica 20. februara 2006. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu protiv predmetne presude, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelantica presudu Okružnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. oktobra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2967/06 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio