Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-34/08 (A. V.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-34/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-34/08, rješavajući zahtjev Aleksandra Vasića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Aleksandra Vasića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Aleksandar Vasić (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), koga zastupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, podnio je 3. januara 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini, broj: 012-0-Kž-07-

000 243, od 15. novembra 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izdržavanje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

2. Osnovni sud u Bijeljini, svojom presudom broj K-283/05, od 3. maja 2007. godine, a koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bijeljini, broj: 012-0-Kž-07-000 243, od 15. novembra 2007. godine, proglasio je apelanta krivim za krivično djelo izazivanja opšte opasnosti iz člana 390. stava 6. u vezi sa st. 4. i 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Sudovi su utvrdili da je apelant ovo krivično djelo izvršio tako što je dana 29. marta 2003. godine, u Bijeljini, dao pištolj maloljetnom Vujadinu Stojanoviću, na njegovo traženje da se sa njim fotografiše. Međutim, maloljetni Vujadin Stojanović je, pored toga što se sa njim fotografisao, upotrijebio pištolj 1. aprila 2003. godine za izvršenje nehatnog lišenja života maloljetnog Radenka Lazića. Sudovi su utvrdili da je apelant time, iz nehata, opšteopasnom radnjom izazvao opasnost za život ljudi uslijed čega je nastupila smrt jednog lica.

3. Apelant smatra da su sudovi pravilno utvrdili činjenično stanje, ali da su pogrešno primijenili materijalno pravo, zbog čega konačna presuda Okružnog suda u Bijeljini vrijeđa njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Zahtjevom za donošenje privremene mjere apelant je tražio odlaganje izdržavanja izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji. Kaznu zatvora, prema navodima iz apelacije, apelant bi trebao početi služiti najkasnije do kraja februara 2008. godine. Ovaj zahtjev pravda činjenicom da je apelant bio zaposlen, do suspenzije, kao stažist MUP-a RS. Navodi da je učestvovao u mnogim radnjama MUP-a, te bi se odlaskom na izdržavanje kazne zatvora u Okružnom zatvoru u Bijeljini i susretom sa ostalim osuđenicima izložio opasnosti po svoj tjelesni integritet i, štaviše, život, što bi bila nenaknadiva šteta.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, apelant smatra da će mu u Okružnom zatvoru u Bijeljini biti ugrožen tjelesni integritet i život, jer se boji da će, kao pripadnik MUP-a RS, koji je učestvovao u mnogim radnjama toga organa, biti napadnut od strane drugih osuđenika.

9. Ustavni sud naglašava da, pored uslova dopustivost i prima facie osnovanosti apelacije, podnosilac prijave mora uvjeriti Ustavni sud da će u slučaju nedonošenja privremene mjere nastupiti neotklonjiva i ozbiljna štetna posljedica. Nastupanje štete mora biti akutno i izvjesno. Tumačenje pojmova „neotklonjiva i ozbiljna šteta” mora biti restriktivno, jer se privremena mjera miješa u uobičajeni tok odvijanja pravnog procesa, kao što je u predmetnom slučaju, izvršenje jedne pravosnažne presude (Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, CH/02/8050, Mile Savić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o privremenoj mjeri, od 6. jula 2005. godine, tač. 26. i 27).

10. Ustavni sud naglašava da su, prema članu 9. st. 1. i 2. Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija („Službeni glasnik RS“, br. 64/01 i 24/04), nadležni organi/ustanove dužni da štite, između ostalog, prava osuđenih lica iz Ustava Bosne i Hercegovine, njihov psiho-fizički integritet, te da vode računa o redu i disciplini u relevantnoj ustanovi. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da čl. II/3.a) i b) Ustava Bosne i Hercegovine garantuju pravo na život, te pravo na zabranu torture, nehumanog ili ponižavajućeg tretmana ili kazne, što povlači za sobom pozitivnu obavezu države da se spriječe takve radnje bilo od strane države bilo od strane privatnih fizičkih ili pravnih lica (AP 1045/04, od 17. novembra 2005. godine, tačka 36. i dalje; U 22/03, od 26. marta 2004. godine, tačka 24, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 24/04 u vezi sa presudom Evropskog suda za ljudska prava, Kudla protiv Poljske, aplikacija broj 30210/96, od 26. oktobra 2000. godine, st. 93-94). Nadalje, u skladu sa članom 14. istog zakona osuđeno lice, po potrebi, može izdržavati kaznu zatvora i odvojeno od ostalih osuđenika. Konačno, ustanova je dužna da održava red i disciplinu (član 162. etsequ.), te da u tom smislu preduzme sve potrebne pozitivne mjere, kako bi se spriječili disciplinski prekršaji od strane osuđenika (vidi Pravilnik o disciplinskoj odgovornosti osuđenih lica kao i Pravilnik o kućnom redu za izdržavanje kazne zatvora, oba „Službeni glasnik RS“, br. 65/02 i 109/04).

11. Prema tome, Ustavni sud naglašava da su ove odredbe upravo donesene kako bi se, između ostalih, lica kao što je apelant zaštitila od ostalih osuđenika. Ustavni sud nema informacija, niti je apelant, osim svojih paušalnih navoda, dostavio konkretne dokaze da Okružni zatvor u Bijeljini ne bi ispunio svoje pozitivne obaveze koje mu nameću citirane odredbe. Stoga, za Ustavni sud se ne čini prima facie, dok se ne dokaže suprotno, da će apelant biti prepušten samovolji drugih osuđenika, te da je opasnost na koju ukazuje akutna i izvjesna, što je uslov za određivanje privremene mjere.

12. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim, te je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-34/08 (A. V.) | Sudska praksa | Aktio