Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3436/07 (V. Š.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3436/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-3436/07, rješavajući zahtjev Vjekoslava Šalića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Vjekoslava Šalića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Vjekoslav Šalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Branjeva, Opština Zvornik, kojeg zastupa Vera Lazić, advokat iz Zvornika, podnio je, 14. decembra 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Kž-07-000 248 od 8. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 083-0-K-06-000 135 od 25. juna 2007. godine. Apelant je, također, zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud privremeno obustavio izvršenje pravomoćne presude Osnovnog suda, broj 083-0-K-06-000 135 od 25. juna 2007. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Osnovni sud je Presudom, broj 083-0-K-06-000 135 od 25. juna 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda, broj 012-0-Kž-07-000 248 od 8. oktobra 2007. godine, apelanta oglasio krivim za krivično djelo omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i za krivično djelo nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija iz člana 399. stav 2. navedenog zakona i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Pored toga, apelantu je na osnovu člana 62. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske izrečena mjera bezbjednosti – oduzimanje predmeta naoružanja, preciziranih u dispozitivu presude.

3. Apelant je u apelaciji naveo da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodeći razloge za donošenje privremene mjere, apelant je istakao da bi pretrpio nenadoknadivu štetu izvršenjem predmetne pravomoćne prvostepene presude, jer ne bi mogao raditi i sticati sredstva za izdržavanje sebe i svoje majke, izgubio bi ugled u sredini u kojoj živi, a šanse za dalje zaposlenje bile bi mu znatno smanjene.

4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud smatra da je soboda ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije, nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije pred Ustavnim sudom. Naime, odluka Ustavnog suda o donošenju privremene mjere mora biti utemeljena na dokazima koji nedvosmisleno ukazuju da će nastupiti neotklonjive štetne posljedica ukoliko se izvrši krivična sankcija (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-

1363/05 od 28. juna 2005. godine).

8. Zahtjev za izdavanje privremene mjere apelant obrazlaže navodima da za vrijeme izdržavanja kazne ne bi mogao raditi i sticati sredstva za izdržavanje sebe i svoje majke, te da bi u sredini u kojoj živi izgubio ugled,. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da u Republici Srpskoj postoji propis koji reguliše način i postupak za odlaganje izvršenja kazne – Zakon o izvršenju krivičnih sankcija. Ovim zakonom je regulisano u kojim slučajevima i kojem organu osuđena osoba može podnijeti takav zahtjev, što uključuje i razloge koje apelant navodi u obrazloženju zahtjeva za izdavanje privremene mjere, a apelant nije ničim dokazao da je takvu mogućnost iscrpio, te da je u tom pravcu neophodno djelovanje Ustavnog suda.

9. Osim toga, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koje predviđa Zakon o izvršenju krivičnih sankcija ili one koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga, navodi koje treba cijeniti nadležni organ u postupku propisanom Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija, kao ni navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere pred Ustavnim sudom. Apelant, kako je već navedeno, nije koristio mogućnost koju ima po Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, a koja mu je na raspolaganju i u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda, a nije ponudio ni odgovarajuće razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi samo donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3436/07 (V. Š.) | Sudska praksa | Aktio