Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3630/07 (I. B.)

Odluka donesena 14. 02. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3630/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 14. febraura 2008. godine, u predmetu broj AP-3630/07, rješavajući zahtjev Ivana Babića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ivana Babića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivan Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, koga zastupa Sead Agić, advokat iz Travnika, podnio je, 27. decembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-07-000239 od 20. novembra 2007. godine, i Presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-K-06-000 025 od 4. decembra 2006. godine. Apelant je uz apelaciju, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu Travnik da u ovom krivičnom predmetu odloži izvršenje kazne apelantu, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj 006-0-K-06-000 025 od 4. decembra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-07-000239 od 20. novembra 2007. godine, apelant je oglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude počinio krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 5. u vezi sa stavom 3. ranijeg Krivičnog zakona Fedearacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i 6 mjeseci. Istom presudom je apelant obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka, a oštećena je sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu.

3. Apelant smatra da je u postupku okončanim donošenjem osporene presude Vrhovnog suda došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog navodnih kršenja temeljnih principa krivičnog postupka, i to principa zakonitosti, slobodne ocjene dokaza i ravnopravnosti stranaka u postupku. U većem dijelu apelacije on osporava način na koji su redovni sudovi izvodili i cijenili dokaze, odnosno utvrđivali činjenice. Apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant povredu navedenih prava vidi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant je obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere odlaganja izvršenja kazne zatvora time da postoji opasnost da Ustavni sud ne odluči o njegovoj apelaciji blagovremeno. Naveo je da Ustavni sud zbog ogromnog broja predmeta apelacije rješava u rokovima između jedne i dvije godine, pa da s obzirom na izrečenu kaznu zatvora od godinu i šest mjeseci, postoji opasnost da bi mogao da izdrži kaznu prije nego što Ustavni sud donese odluku o njegovoj apelaciji.

4. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

6. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud smatra da je soboda ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije, nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije pred Ustavnim sudom. Naime, odluka Ustavnog suda o donošenju privremene mjere mora biti utemeljena na dokazima koji nedvosmisleno ukazuju da će nastupiti neotklonjive štetne posljedica ukoliko se izvrši krivična sankcija (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-

1363/05 od 28. juna 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, bojazan apelanta, ne predstavlja valjan osnov zbog kojeg bi trebalo usvojiti zahtjev za privremenu mjeru, kojom bi se interveniralo u postupak izvršenja pravosnažne sudske odluke. Pri tome, Ustavni sud uzima u obzir i imperativ očuvanja i afirmacije principa pravne sigurnosti i vladavine prava koji podrazumijeva i izvršenje svih pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3630/07 (I. B.) | Sudska praksa | Aktio