Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1507/06 (H. S.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1507/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-1507/06, rješavajući apelaciju Hamde Suljovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamde Suljovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-
06-000191 od 17. aprila 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdo Suljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 26. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-06-000191 od 17. aprila 2006. godine.
2. Kantonalni sud u Sarajevu je rješenjem, broj 009-0-U-06-000191 od 17. aprila 2006. godine odbacio apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca (u daljnjem tekstu: zahtjev) zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav Federacije BiH). Apelant je zahtjevom pokrenuo postupak za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Federacije BiH protiv Ustavnog suda i predsjednice Ustavnog suda, a u vezi sa apelantovim predmetima koji su bili predmet rješavanja na Ustavnom sudu i Vrhovnom sudu Federacije BiH. Kantonalni sud je zaključio da zahtjev odbaci jer se Ustavni sud i sudija Ustavnog suda ne mogu svrstati u kategoriju osoba odnosno organa propisanih u članu 62. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH», 9/05) protiv čijih odluka i postupanja se zahtjev može podnijeti.
3. Apelant je naveo da je došlo do povrede njegovog «prava na pravično saslušanje u građanskim stvarima, prava na imovinu, prava bez diskriminacije, po osnovi spola, rase, vjere, političkog mišljenja, nacionalnog porijekla, starosne dobi, jezika i imovine za potplaćivanje (korupcija), prava na život normalnog čovjeka, prava na neponižavanje, prava na razumne rokove». Apelant je iznio navode o navodno «namjerno izvrnutim činjenicama», «mržnji i nečovječnosti sutkinje ustavnog suda», «nedodirljivosti sudija», «nečovječnosti do kraja i zločinu» a sve u vezi sa apelantovim predmtima koji su bili na rješavanju u postupku pred Ustavnim sudom i Vrhovnim sudom Federacije BiH. Apelant je naveo da je njegova apelacija «nužna, osnovana i opravdana jer traži istinu, utemeljenu na materijalnim činjenicama, konačnim sudskim odlukama, ustavnih i Vrhovnih sudova i Odluke Doma za ljudska prava za BiH, i niko ne može ni pomisliti da to osporava, dovodi u pitanje i kalkuliše sa tim stvarima». Na kraju je apelant naveo da u konkretnom slučaju ima četiri pozitivne presude u svoju korist i četiri negativne a da su «samo prve istinite dok druge nisu niti mogu biti», a odluke su navodno u vezi sa njegovom imovinom.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/) kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
6. Ustavni sud je utvrdio da je apelant iznio niz nepovezanih navoda koji su očigledno izraz njegovog nezadovoljstva zbog odluka sudova u postupcima koji su se vodili u vezi sa njegovom imovinom, ali ni na koji način ne ukazuju na to da apelant ima «opravdan zahtjev», odnosno da je žrtva kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine na koja se pozvao. Ustavni sud stoga zaključuje da su apelantovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović