Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3122/06 (M. D.)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3122/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP 3122/06, rješavajući apelaciju M. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. D. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-606/05 od 15. septembra 2006. godine, i Presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-

13/05 od 27. juna 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. M. D. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trebinja, podnijela je, 16. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-606/05 od 15. septembra 2006. godine, i Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-13/05 od 27. juna 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-44/03 od 4. novembra 2004. godine, poništena su Rješenja Fonda Penzijsko invalidskog osiguranja Republike Srpske – Filijala Trebinje (u daljnjem tekstu: tuženi) kojima je dodijelila stanove na korištenje Radmili Vučković, Željki Bošnjak, Vesni Brajić, Nadi Anđušić, Mari Vasković i Željki Duka (u daljnjem tekstu: umješači), te su poništeni i ugovori o zakupu stanova zaključeni između tuženog i umješača i naloženo je tuženom da izvrši ponovnu raspodjelu predmetnih stanova i da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.443,20 KM. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim je apelantica tražila poništenje ugovora o korištenju i zakupu garsonjera, kao i dvosobnih stanova, tužba je odbačena iz razloga što je sud utvrdio da apelantica nema pravni interes za taj dio tužbenog zahtjeva.

3. Presudom Okružnog suda, broj Gž-13/05 od 27. juna 2005. godine, žalba tuženog i umješača je uvažena i prvostepena presuda preinačena, tako da je apelantica odbijena sa tužbenim zahtjevom, te obavezana da umješačima na ime nadoknade troškova postupka isplati iznosu od 1.375,00 KM.

4. Protiv drugostepene presude apelantica je izjavila Reviziju Vrhovnom sudu, koji je pobijanim Rješenjem, broj Rev-606/05 od 15. septembra 2006. godine, reviziju odbacio ocijenivši da je nedozvoljena. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je u predmetnom slučaju mjerodavna vrijednost spora za ocjenu prava na reviziju, kada se tužbeni zahtjev, kao u ovom sporu, ne odnosi na novčani iznos (član 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku. U daljnjem tekstu: ZPP, «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) jeste ona koju je apelantica označila u tužbi, odnosno ona koju je sud brzo i na pogodan način utvrdio najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka raspravljanja o glavnoj stvari (član 321. stav 3. ZPP), tj. do trenutka dok apelantica nije počela sa izlaganjem tužbe. Vrhovni sud je dalje naveo da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora označena u tužbi sa iznosom od 1.000,00 KM, iz čega proizilazi da revizija nije dozvoljena. Vrhovni sud je konstatovao da na ocjenu dozvoljenosti revizije u konkretnom slučaju nema uticaja okolnost da je apelantica tokom postupka, na ročištu za glavnu raspravu, nakon što je uveliko otpočelo raspravljanje o glavnoj stvari, označila vrijednost predmeta spora u iznosu (11.000,00 KM), većem od onog navedenog u tužbi. Vrhovni sud je također naveo da je donoseći predmetnu odluku imao u vidu da reviziju apelantice temelji na odredbi stava 3. člana 237. ZPP, ali reviziju nije dozvolio, jer nije ocijenio da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelantica navodi povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica je posebno istakla da je Vrhovni sud o reviziji bio dužan meritorno odlučiti i po mišljenju apelantice nije je mogao odbaciti jer je u toku postupka na ročištu za glavnu raspravu od 4. oktobra 2004. godine prvostepeni sud dozvolio označavanje vrijednosti spora na 11.000,00 KM. Apelantica zaključuje da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio zakon.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv pobijane presude Okružnog suda izjavila reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-660/05 od 15. septembra 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj Gž-13/05 od 27. juna 2005. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

10. S obzirom na to da je apelantici, 11. jula 2005. godine, uručena Presuda Okružnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 16. novembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu Presudu Okružnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3122/06 (M. D.) | Sudska praksa | Aktio