Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-883/06 (N. P.)
Odluka donesena 27. 02. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-883/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-883/06, rješavajući apelaciju Nasera Palislamovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nasera Palislamovića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-001-0-
Gž-06-000257 od 22. februara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Naser Palislamović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je, 20. marta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-001-0-Gž-06-000257 od 22. februara 2006. godine.
2. Apelant je otac malodobnog A. P., koji je, dok se apelant nalazio na izdržavanju zatvorske kazne u KPZ Zenica, Rješenjem JU Centar za socijalni rad Ključ (u daljnjem tekstu: Ustanova), broj 35-6-6/05 od 7. februara 2005. godine, stavljen pod starateljstvo Ustanove.
3. Ustanova je po službenoj dužnosti 19. januara 2005. godine, Općinskom sudu u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), podnijela prijedlog za oduzimanje roditeljskog prava apelantu, zbog nasilja prema svom malodobnim sinu A.P.
4. Rješenjem Općinskog suda, broj R1.03/05 od 23. juna 2005. godine, apelantu je oduzeto roditeljsko pravo prema njegovom malodobnom sinu A.P. U obrazloženju rješenja sud navodi, da je iz provedenih dokaza, nesporno utvrđeno da je apelant svojim postupcima u odnosu na svog malodobnog sina A.P., zloupotrebljavao svoje roditeljsko pravo, na način što ga je fizički zlostavljao, nanoseći mu teške tjelesne povrede, te upućujući svakodnevno razne prijetnje zbog kojih je malodobni A.D. živio u strahu.
5. Rješenjem Općinskog suda, broj R1.3/05 od 26. oktobra 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-001-0-Gž-06-000257 od 22. februara 2006. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta podnesena protiv Rješenja Općinskog suda, broj R1.03/05 od 23. juna 2005. godine.
6. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da, iz stanja spisa, prozilazi da je rješenje broj, R1.3/05 od 23. juna 2005. godine, kojim se oduzima apelantu roditeljsko pravo, prvostepeni sud pokušao dostaviti apelantu na obje adrese koje se nalaze u spisu predmeta, prvo na adresu u Zenici – ulica Ričice broj 28, a zatim na adresu u Ključu - Ulica branilaca BiH broj 116. Nakon što je prvostepeni sud obaviješten da apelant na adresi u Zenici nije poznat, a na adresi u Ključu više ne stanuje, prvostepeni sud je izvršio apelantu dostavu predmetnog rješenja putem oglasne table suda. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je odredbom člana 52. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP) propisana obaveza stranke da obavijesti sud o promjeni adrese u slučaju da u toku postupka ili prije proteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnog okončanja postupka promijeni adresu na koju se dostava obavlja, te da u slučaju da stranka ne obavijesti sud o promjeni adrese, sud je u smislu člana 352. stav 2. ZPP-a ovlašten da sva daljnja dostavljanja za tu stranku vrši objavom pismena na oglasnoj tabli suda sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste sud o novoj adresi, s tim da se dostava smatra obavljenom nakon proteka 15 dana od dana objave pismena na oglasnoj tabli suda. Imajući u vidu navedeno u pogledu navedenih relevantnih zakonskih odredbi u pogledu dostave, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno izvršio dostavljanje apelantu rješenja od 23. juna 2005. godine, putem oglasne table suda. Također, ovaj sud je ocjenio da je prvostepeni sud pravilno primjenio i odredbe člana 213, a u vezi sa članom 236 ZPP-a kada je žalba apelanta odbačena kao neblagovremena rješenjem od 26. oktobra 2005. godine.
7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Naime, analizirajući tok postupka pred ustanovom i Općinskim sudom, apelant navodi da njegova neblagovremeno podnesena žalba nije trebala spriječiti Kantonalni sud, kao drugostepeni sud, da je uvaži i donese odluku u njegovu korist.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju u predmetnom postupku Rješenjem Općinskog suda, broj R1.3/05 od 26. oktobra 2005. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-001-0-Gž-
06-000257 od 22. februara 2006. godine, apelantova žalba je odbačena kao neblagovremena, shodno odredbi člana 213 ZPP-a, s obzirom da apelant žalbu nije podnio u zakonskom roku.
11. Na osnovu navedenog proizilazi da odluka koju apelant osporava pred Ustavnim sudom nije konačna odluka kojom se odlučivalo o osnovanosti apelantove žalbe već je apelantova žalba odbačena kao neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović