Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2637/06 (M. S. i dr)

Odluka donesena 27. 02. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2637/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 27. februara 2008. godine, u predmetu broj AP-2637/06, rješavajući apelaciju Miroslava Savića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Savića, Sonje Parađina, Bose Bozalo, Nade Savić Baričanin, Nikole Đurovića, Svjetlane Mačar, Fime Škipina, Slavojke Gluhović, Serđe Piljevića, Nebojše Radenovića i Bože Bukvića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-72/05 od 21. jula 2006. godine, Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj Gž- 658/03 od 17. novembra 2004. godine, i Rješenja Osnovnog suda Sokolac, br. Rs-34/00 i Rs-20/01 od 28. jula 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslav Savić i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Pala, koje zastupa Mirko Elek, advokat iz Pala, podnijeli su, 11. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-72/05 od 21. jula 2006. godine, Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-658/03 od 17. novembra 2004. godine i Rješenja Osnovnog suda Sokolac (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), br. Rs-34/00 i Rs-20/01 od 28. jula 2003. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, br. Rs-34/00 i Rs-20/01 od 28. jula 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-658/03 od 17. novembra 2004. godine, obavezana je Republika Srpska - Ministarstvo trgovine i turizma - Republička direkcija za robne rezerve (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima Miroslavu Saviću, Sonji Parađina, Bosi Bozalo, Nadi Savić Baričanin, Nikoli Đuroviću i Svjetlani Mačar naknadi na ime troškova parničnog postupka u radnom sporu broj Rs-34/00, iznos od 5.081,12 KM sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja. Apelanti su odbijeni sa viškom tužbenog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 9.502,88 KM . Istim rješenjem obavezana je tužena da apelantima Fimi Škipina, Slavojki Gluhović, Serđi Piljeviću, Nebojši Radenoviću i Boži Bukviću naknadi na ime troškova parničnog postupka u radnom sporu, broj Rs-20/01 iznos od 2.121,35 KM, dok se sa viškom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 2.496,65 KM odbijeni.

3. Odlučujući o reviziji koju su apelanti izjavili protiv drugostepenog rješenja Vrhovni sud je Presudom, broj Rev-72/05 od 21. jula 2006. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da revizija nije dozvoljena protiv odluke drugostepenog suda kojim je odlučeno o sporednom potraživanju ako se ne pobija i odluka o glavnoj stvari. Kao mjerodavna vrijednost za izjavljivanje revizije, navodi dalje sud, prema članu 35. Zakona o parničnom postupku koji je bio u primjeni u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja a sada članu 316. stav 2. Zakona o parničnom postupku uzima se samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kako je u konkretnom slučaju izjavljena revizija samo protiv odluke o troškovima spora, koja je sporedno potraživanje u smislu člana 392. u vezi sa članom 389. predhodnog Zakona o parničnom postupku i člana 247. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud zaključuje da revizija nije dozvoljena.

4. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je Vrhovni sud mogao u konkretnom slučaju primjeniti član 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku i dozvoliti reviziju što bi bilo pravedno, zakonito i ustavno, a ne jednostavno odbaciti reviziju kao da se radi o beznačajnoj stvari.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud prvo mora utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li su apelanti iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je Presudom, broj Rev-72/05 od 21. jula 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu revizuju apelanata. U vezi navoda apelanata da je Vrhovni sud trebao primjeniti član 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, Ustavni sud napominje da je ovom odredbom propisano da Vrhovni sud izuzetno može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Dakle, ocjena ispunjenja ovog razloga zavisi od svakog konkretnog slučaja. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima pa je Presudom, broj Rev-72/05 od 21. jula 2006. godine, odbacio revizuju kao nedopuštenu. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Okružnog suda, broj Gž-658/03 od 17. novembra 2004. godine, doneseno povodom žalbe apelanata protiv prvostepenog rješenja.

9. S obzirom na to da je apelantima, 11. decembra 2004. godine, uručeno Rješenje Okružnog suda, broj Gž-658/03 od 17. novembra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. septembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporavano rješenje Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2637/06 (M. S. i dr) | Sudska praksa | Aktio